Točno prije pet godina i mjesec dana rodna Gorica Zvonka Bušića Taika bila je ispunjena ljudima. 
Pjesma i veselje ispunili su taj hercegovački kraj. Povratak kući hrvatskog uznika i domoljuba dočekan je s ponosom. Danas, druga slika tada radosnog kraja.

Razočarao se u današnjicu

Tuga u očima ljudi zbog tragedije i samoubojstva Zvonka Bušića. Događaj je potresao njegovu Goricu, cijelu općinu Grude i Hercegovinu, a suze i molitva ujedinile su narod. - Nitko od nas ne vidi ono što ljude iznutra tišti, govori nam Mate Bušić, Zvonkov nećak i sin njegovog brata Ivana Bušića Ivača. Pričamo o Hrvatskoj kakvu je Zvonko zamišljao, a kakvu nije dočekao. - On je imao drukčiju predodžbu o Hrvatskoj kao državi. On se sjećao zajedništva ljudi koje je nekad postojalo, a čega je nestalo. To ga je tištilo kao čovjeka, rodoljuba i dugogodišnjeg uznika. Kad puno ulažete u nešto i u izolaciji ste tolike godine, očekujete ipak da bi to trebalo polučiti neke rezultate, a na kraju doživite jednu potpuno drukčiju 

negativnu sliku. Ljudi su nekad bili puno društveniji, srdačniji, komunikativniji, priskakalo se u pomoć kad je trebalo. Živjelo se, mogu reći, u grubljem siromaštvu, ali iskrenijem zajedništvu, kaže nam Mate Bušić. Zvonkova braća i sestre su u šoku, kao i cijela općina Grude. Predsjednik Matice hrvatske Grude i član Bratovštine Mario Bušić 2008. je s pozornice najavio Zvonkov povratak rodnoj grudi. - Ova tužna vijest me je uistinu pogodila. Otišao je veliki čovjek i veliki domoljub. Sjećam se vremena kada smo u Matici hrvatskoj i Bratovštini organizirali večeri posvećene njemu sa željom da ćemo ga uskoro vidjeti u našoj Gorici, u našim Grudama, u našoj Hercegovini. 
I dočekali smo taj dan, imali smo priliku stisnuti ruku jednom velikom hrvatskom domoljubu i ponosni smo na to. On je bio i počasni član Bratovštine zajedno sa svojom Julienne i nakon dolaska iz SAD-a njegova rodna Gorica bila mu je na prvome mjestu. Posljednji put sam ga vidio u kolovozu na Stipandan, razgovorljivog i radosnog kao i uvijek. Ova tužna vijest tim više nas je sve potresla. Čuvat ćemo uspomenu na njega, kazao je Mario Bušić.

Uvijek vedrog duha

Kustos hrvatske franjevačke arheološke zbirke sv. Stjepana u Bušićevoj rodnoj Gorici fra Vinko Mikulić kazao je. - Zatečen jesam. Tolike godine je proveo u zatvoru, pod tuđinom, tražio je slobodu, a kad je oslobođen ovdje je na prelijep način dočekan. Teško je govoriti o tome što se dogodilo i što je uzrokovalo ovakvu tragediju. Vidio sam ga na Stipandan posljednji put, kaže nam fra Vinko Mikulić. Načelnik općine Grude Ljubo Grizelj koji je poznavao Zvonka i družio se s njim na društvenim događajima u Grudama kazao je: 
- Bili smo u kontaktu i družili smo se kada bi on došao u Grude, osobito ove godine tijekom 50. Šimićevih susreta kada je bio podrška u organizaciji. Nisam se nadao da može ovakav potez povući jer je uvijek bio vedra duha, dobrog raspoloženja, razgovorljiv, aktivan u svim temama, kao da je na početku života. Živio je punim plućima i punog srca. Bio je jedan od najvećih koji su iskreno ljubili svoj narod i svoju domovinu, do granica idealiziranja ja bih rekao, kazao je grudski 
načelnik Ljubo Grizelj.

Vozači, budite na oprezu: Prevaranti koriste jednostavan, ali kreativan način obmane