Aishu su udali kad joj je bilo dvanaest. Muž taliban i njegova rodbina zlostavljali su je. Uspjela je pobjeći od kuće, ali su je progonitelji pronašli. Nakon farse od suđenja, kaznu je u konačnici “odrezao” Aishin muž: doslovce joj odrezao nos i uši, ostavio je da iskrvari u mukama. Otpuzala je do rođaka, no taj joj je zalupio vratima pa se domogla bolnice koju vodi američki tim. Dva mjeseca poslije smjestila se u sigurnoj kući za žene u Kabulu, gdje ju je pronašao fotograf američkog Timea i u srpnju prošle godine objavio njezin portret na naslovnici. Otada se priča izvrtjela filmskom brzinom: već mjesec dana kasnije, u kolovozu, stupila je na američko tlo, a u listopadu, nakon rekonstrukcije, dobila novo lice i priliku za novi početak, dostojan čovjeka.
Otac - obiteljski nasilnik
Tisućama kilometara daleko od Afganistana, samo nekoliko mjeseci poslije, jednu hrvatsku djevojčicu, 14-godišnjakinju iz romskog naselja Capraške poljane kod Siska, roditelji su prodali za – konja. Prodajom su “stornirali” dug od 5000 kuna i još zaradili 3000 od ushićenog, ali ipak nesuđenog muža. Naime, plač, vrištanje i urlici djevojčice na noge su digli susjede koji su alarmirali policiju, a ovi pak Centar za socijalnu skrb. Pokazalo se, uzalud. Premda su roditelji djevojčice hitro pritvoreni, nakon 48-satnog zadržavanja pušteni su na slobodu, a socijalni rad djevojčicu nije izdvojio iz obitelji jer “zasad ne postoji opasnost od ponavljanja djela”. Romska zajednica – njezin liberalniji dio – odmah se digao na noge. Jer, tko bolje od njih zna što je 14-godišnjakinju, koja inače pohađa školu i rado uči, moralo snaći kad joj se otac vratio iz pritvora? Ova sumorna priča iz sisačkog predgrađa mučna je sjećanja prizvala 19-godišnjoj Čakovčanki Blaženki Ignac. Nekoliko godina prije život joj je namijenio identičan scenarij.
- Rođena sam u velikoj, deseteročlanoj obitelji u romskom naselju u Piškorovcu. Kada sam sa šest godina poželjela krenuti u školi, roditelji su poludjeli jer su smatrali da sam potrebnija kod kuće. ‘Što će ti škola, ionako ćemo te udati’, govorili su mi - prisjeća se Blaženka koja je unatoč protivljenju roditelja čvrsto odlučila krenuti u školu.
- Prvih dana dolazila sam prljava, raščupana i poderane odjeće, ali i tako mala znala sam da nešto moram učiniti od svog života. Kod kuće je bio živi pakao: otac je fizički zlostavljao našu majku, zbog čega je na kraju dobio i dvije i pol godine kazne zatvora. Sa 16 godina prvi put sam se zaljubila, ali otac je imao druge planove za mene. Odlučio me prodati u obitelj ženika kojega je već odredio, za gajbu piva. Otišla sam u centar za socijalnu skrb i rekla im da ću trgovačku školu, koju sam pohađala, završiti milom ili silom. Nastala je strahovita svađa, morala sam bježati – sjeća se Blaženka, koja se sklonila u učenički dom u obližnjem Čakovcu.
"Sad traže moju pomoć"
Ondje je svojom hrabrošću zadivila profesoricu Katarinu Brekalo, koja ju je potakla da, sa zadnjim danima škole, pronađe posao i počne samostalan život. Uspjela je: prije osam mjeseci javila se na oglas za mjesto trgovkinje u ribarnici te, uz preporuku profesorice, dobila posao. Zarađuje 2700 kuna, a za podstanarsku sobu odvaja čak tisuću kuna. No, ne odustaje od svojih snova: upravo pohađa vozačku školu, polaže razlike ispita na ekonomskoj školi koju je upisala nakon svršetka trogodišnje trgovačke škole, kako bi jednog dana otišla na studij prava. Na povratak u obitelj ne pomišlja.
- Romkinja jesam, ali nikad više ne bih živjela u romskom naselju. Tamo više i ne navraćam, tamo me dočekuje samo prezir mojih vršnjakinja i hladnoća mojih roditelj. Sad oni traže moju pomoć – kaže Blaženka, otkrivajući da piše knjigu o romskim običajima. Teško da za taj pothvat ima itko pozvaniji od nje: Blaženka ih je, na svojoj koži, višestruko osjetila.
Premda u Čakovcu danas živi sama, nije osamljena. Potporu joj pružaju prijateljice, mlade Romkinje, ali i one koje to nisu, sve odreda zgrožene sisačkim slučajem koji, međutim, za njih nije nepoznanica. Željka Balog, učenica varaždinske srednje škole, prisjetila se mučnog slučaja kad je djevojka prodana u Italiju za 5000 eura. Premda i sama Romkinja, mentalitet njezina naroda koji podržava ovakve mučne događaje ni najmanje se ne sviđa Dijani Balog, 19-godišnjakinji iz Puščina koja pohađa prvu godinu sestrinstva na višoj školi.
- Protivim se ranim udajama, toj okrutnoj tradiciji. Blaženkin primjer vrlo je važan za našu zajednicu jer on pokazuje da se može istupiti iz tog zatvorenog kruga i nastaviti s civiliziranim životom. Mi mladi Romi mislimo da je to moguće, ali treba biti uporan – kaže Dijana.
Njezina prijateljica Lidija Ignac također oštro osuđuje postupak roditelja u sisačkom slučaju.
- Strašno mi je žao djevojčice, ja bih na njezinom mjestu pobjegla, ako ne prije, onda kasnije, jer su je nakon njihova izlaska iz zatvora sigurno dočekale batine – kaže Lidija.
Na sreću, takva sudbina nju nikada neće snaći. Lidijin otac Josip Ignac, koji se rado odazvao razgovoru, pružajući potporu djevojkama, rekao je da o prodajama mladih žena treba glasno progovoriti.
Skupi auti i zlatnina
- Strašno je vidjeti kad dolaze prosci s dobrim autima, okićeni zlatnim nakitom, a roditelji mladih djevojaka na to “padaju”. Zna se i “tarifa”: ako je cura djevica, košta 15.000 kuna, a ako se pokaže da to nije, onda vraća 7500 kuna. Mora otkriti tko joj je bio prvi, ali nije on taj koji dobiva batine, već ona – otkriva ovaj otac u nadi da će se istina prestati skrivati. Možda pomogne djevojčici iz Siska, koju je ostavio i sustav ne mareći za nju, isporučenoj u kandže roditelja – trgovaca u 21. stoljeću.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
