Ponajbolja skakačica u vis svih vremena i jedna od najboljih hrvatskih sportašica Blanka Vlašić (37) objavila je danas završetak karijere nakon dugotrajne borbe s ozljedama.
U karijeri ovjenčanoj brojnim odličjima i priznanjima Splićanka je osvojila dva naslova svjetske prvakinje (Osaka 2007. i Berlin 2009.) na otvorenom i dvaput u dvorani (Valencia 2008. i Doha 2010.), jednom je bila europska prvakinja (Barcelona 2010.), a na olimpijskim igrama osvojila je srebro 2008. u Pekingu te broncu 2016. u Rio de Janeiru. To joj je bio i posljednji nastup, nakon kojeg je uslijedila njezina borba s ozljedama i borba za povratak na zaletište.
Blanka Vlašić osvojila je prvu veliku medalju kao 21-godišnjakinja. Na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Budimpešti 2004. godine bila je brončana. Godinu dana kasnije operirala je štitnjaču, a od 2006. do 2011. godine stalno je osvajala medalje na velikim natjecanjima. Prvi problemi s ozljedom pojavili su se za vrijeme SP-a 2011. godine kada je stisnula zube i osvojila srebro. Potom je četiri godine nije bilo nigdje, a onda je 2015. na Svjetskom prvenstvu u Pekingu osvojila srebro i godinu dana kasnije broncu u Riju, s 33 godine. Tako je postala druga najstarija visašica koja je osvajala medalje na velikim natjecanjima. Ukrajinka Inga Babakova za sada drži prvo mjesto jer je s 34 godine osvojila srebro na Svjetskom prvenstvu u Edmontonu preskočivši točno dva metra.
Rane tridesete očigledno nisu problem jer je Bugarka Stefka Kostadinova imala 31 godinu kada je osvojila zlato na Igrama u Atlanti. Bila je Blanka veliki optimist kao što je cijeli život. No još je jednom izgubila borbu sa željama. Stvarnost je pobijedila kao 2012. (OI London), 2013. (SP u Moskvi), 2014. (EP u Zürichu), 2016. (EP u Amsterdamu), 2017 (SP u Londonu), 2018. (EP u Berlinu), 2019. (SP u Kataru)...
Nakon pogoršanja ozljede 2013. godine Blanka je upala u teško depresivno stanje. “Skakanje je bilo moj identitet...” Bez uspjeha ne bih se osjećala vrijednom. To stanje depresije toliko se pojačalo da je osjećala strašan pritisak u prsima zbog kojeg je jedva mogla disati. U to vrijeme javio joj se jedan prijatelj rekavši da je na Poljudu zapalio svijeću i pomolio se svetom Anti za nju.
Nekoliko dana kasnije Marin Vlašić, Blankin brat, rekao joj da se obratio. Poslije tog razgovora Blanka je, kako kaže, tri dana plakala i povjerovala u Krista.
- To je bio dar. Izljev Duha Svetoga koji je promijenio cijeli moj život. I mene cijelu iz korijena. Prisjetila sam se u tom trenutku Boga, svog Spasitelja. Bog mi se smilovao. Ubrzo sam isplakala svoj prijašnji život. Otišla sam prvi put u crkvu na misu, ispovjedila se i pričestila. I to je bila moja prva misa nakon toliko godina – ispričala je Blanka u detalje trenutke svoga obraćenja.
Nakon osvajanja brončanog odličja na OI 2016. godine u Riju Blanka Vlašić hodočastila je u Mariju Bistricu, gdje je 10. rujna održala katehezu za 1500 mladih i darovala svoje brončano odličje svetištu Majke Božje Bistričke.
Ostala je jako pobožna i vjera joj puno znači. I sada, kada je objavila kraj karijere, Blanki bismo se trebali duboko nakloniti. Toliko nam je radosti donijela svojim medaljama i priuštila nam brojne sretne trenutke.
