Vedran Ćorluka igra svoju petu sezonu za moskovski Lokomotiv, a u razgovoru za ruski tjednik Futbol progovorio je o Euru u Francuskoj, hrvatskoj reprezentaciji, odnosu sa Slavenom Bilićem, Lukom Modrićem, ali i hrvatskim navijačima.
"Poraz od Portugala je bio težak, ali se ipak ne može mjeriti s porazom od Turske 2008. godine. Ono je baš bila tragedija, nakon koje je mnoga kasnija razočaranja puno lakše podnijeti. Turska je bila najveća noćna mora u mojoj karijeri, ne želim se ni prisjećati toga. Nakon utakmice je u svlačionici cijela momčad plakala. Zabili smo u 118. minuti, imali smo loptu u našim nogama, da je Rakitić malo pričekao, izbio loptu... Prošlo je mnogo godina, ali nikada nisam pogledao tu utakmicu ponovno. Istina, to je nogomet, ali kad kažemo da volimo nogomet zbog takvih dramatičnih utakmica, uglavnom si ti taj koji je na pobjedničkoj strani", priznao je Ćorluka koji je postao svojevrsni hit s krvavom glavom i vaterpolskom kapicom, prenosi Goal.
"Četiri su mi puta mijenjali zavoj, a i meni i izborniku bilo je jasno da zamjena ne dolazi u obzir jer sam potreban na terenu. Zato sam tu sliku kasnije objavio i na društvenim mrežama kako bi navijači znali koliko mi je bitno igrati za Hrvatsku. Želim da oni to znaju."
Komentirao je Ćorluka i probleme s navijačima na Euru.
"Za nas je to uobičajeno. To je Balkan, na sve to gledate nekako mirno. Igrao sam možda i najteže derbije u Europi, one između Hajduka i Dinama. Tamo bi otišli u Split igrati utakmicu, a cijelu noć prije susreta vam navijači Hajduka viču pod prozorom, gađaju autobus... Igrao sam i utakmicu protiv Srbije, gdje je Uefa zabranila gostujućim navijačima putovanje na utakmice, što je bila ispravna odluka", rekao je Ćorluka koji je nakon Eura imao nekoliko većih ponuda na stolu:
"To je uobičajeno nakon velikog natjecanja. Hrvatska je izgledala dobro na EP-u iako smo nesretno ispali, ali smo ipak vrlo cijenjena momčad. Istina, bilo je dosta zainteresiranih klubova, međutim - još sam u Lokomotivu. U Moskvu sam došao 2012., prije toga u Tottenhamu nije išlo, odradio sam posudbu u Bayeru, a onda su mi Slaven Bilić i Lokomotiv dali jednu od najboljih prilika u životu. Moskva je prekrasan grad, a kako je Lokomotiv vjerovao u mene tog ljeta 2012., tako sam i ja vjerovao u Lokomotiv ovog ljeta te sam potpisao novi četverogodišnji ugovor. Moja je želja igrati do 36. godine, kucnimo o drvo za sreću, da to bude i tako. Osjećam se vrlo dobro, moje tijelo i moje noge funkcioniraju u najboljem redu. Prije tri godine sam u Moskvu doveo svog fizioterapeuta koji i dalje živi tu u Moskvi. On zna moje potrebe, sve potencijalne probleme i mislim da će mi rad s njim produžiti karijeru."
Nastavio je Vedran o Biliću.
"Naravno da se Slaven i ja čujemo. On je moj nogometni otac, i to ne samo meni, već i mnogima u hrvatskoj reprezentaciji. Imao sam 18 godina kada me pozvao u mladu reprezentaciju. Gledam West Ham, bio sam zabrinut ovih dana skupa s njim oko situacije u njegovu klubu. Čujemo se s njim. Modrić, dečki i ja međusobno pričamo. On je iskren i govori vam sve osobno, a čini se da ga je nemoguće uvrijediti. Ponekad zna povikati na vas, ali kod njega svaki igrač zna kada je učinio nešto loše. Uostalom, ako igrač ne razumije kada je pogriješio, onda mislim da je promašio profesiju", rekao je Čarli pa za kraj otkrio odakle taj nadimak:
"Imao sam deset godina, igrali smo se kao klinci i nečiji otac me dozvao sa 'Čarli, Čarli!'. Taj nadimak se evo zadržao dvadeset godina."
