Lino Červar blista, u neviđenoj je formi, to smo se uvjerili već u Zagrebu. A u Splitu proživljava drugu mladost. Ili je to već treća? Sav je na iglama. Uoči utakmice s Crnom Gorom u rasprodanoj Spaladium areni (petak, 20.30), pripremne za EP i humanitarne za pomoć dječjem odjelu KBC-a Split, prvo je održao duboko emotivan govor. Došla je sva sila splitskih novinara...
– Toliko je godina prošlo, ali zadovoljan sam kad vidim prijatelje koje sam upoznao 2009. kad sam bio ovdje. Drago mi je da ste zdravi. Toliko mi je emocija u sjećanju, dobrote ljudi, i jučer kad sam se šetao oko Bačvica toliko iskrenih riječi od ljudi odavde... Dobio sam toliko čestitki sa željom da osvojimo zlato koje fali. Nisam to osjetio kao pritisak nego kao ljubav, htjeli bismo zaokružiti tu priču. Okružuje nas iskreni optimizam, želja i volja da ne razočaramo. Osjećamo veliku odgovornost. Utakmica sa Srbijom bit će mi 160. na klupi reprezentacije. Nisam mogao odbiti da se vratim. Znam gdje mi je dom, znam gdje sam izrastao kao trener – rekao je Červar, udahnuo i nastavio:
– Moji igrači osvojili su puno toga, ali ostali su skromni kao djeca. Mi smo tim bez zvijezda i to je naš “forte”. Privilegirani smo što igramo u metropoli Dalmacije, gradu s toliko svjetskih pobjednika. Drago mi je što ćemo pomoći djeci kojoj je to potrebno. I kad smo bili u Zagrebu posjetili smo bolesnu djecu, rekli su nam: „Sjetite nas se kad vam bude teško”. I za njih ćemo se boriti za svaki centimetar.
Prvo pitanje, naravno, bilo je vezano uz Duvnjakovo stanje.
– Želim da nam se Domagoj potpuno priključi, toliko je želje kod njega kao lidera, toliko optimizma i pozitive nam daje. Prvi sam ga uveo u reprezentaciju, poseban je. Vidim veliki elan, više ga mi žalimo nego on sam sebe.
Pripremate li i za ovo prvenstvo nove taktičke varijante?
– Imat ćemo jedan dublji obrambeni sustav koji nismo nikad igrali, a ni u Europi ga nisam vidio. Koristit ćemo ga u pojedinim trenucima, moramo još postići automatizaciju. Primijetit ćete ga ako ga dobro odigramo. Picajzla sam, Djevica, pa želim da je sve savršeno.
Zašto ste vratili Mirka Alilovića?
– Jako poštujem Mirka, znam s koliko je poniznosti nastupao. Vratio sam ga u reprezentaciju kao Karačića i Čupića. Svaki trener ima svoju viziju.
U čemu je forte reprezentacije da dođe do zlata?
– U igračima vidim univerzalne vrijednosti, poštuju jedan drugoga, žrtvuju se za momčad, hrabre se međusobno, po tome vidim da teže istom cilju. Djetinjasti su malo, kao i ja, iako imam puno godina. I bolje je tako nego da su uzdignuta nosa. To je temelj, a bez temelja se kuća ruši. Mi sami sebi nabijamo pritisak.
S Linom su došli i Mirko Alilović i Jakov Gojun. Teško su dolazili do riječi uz nadahnutog izbornika, no njihova je govornica ionako teren.
- A što mogu pametno reći nakon izbornika? Koja je razlika? Onda sam bio golobrad, ha-ha! – našalio se Alilović, dobro zarastao u bradu.
