Bilo je prilično tijesno, ali Novak Đoković je bez izgubljenog seta u polufinalu nadjačao Denisa Šapovalova sa 7:6 (3), 7:5, 7:5 i ušao u svoj sedmi wimbledonski finale. Našao se na pragu sjajnog ostvarenja, može u nedjelju (početak je u 15 sati, Sportklub) u svom 30. Grand Slam finalu osvojiti 20. naslov i tako se u toj kategoriji izjednačiti s Rogerom Federerom i Rafaelom Nadalom. Uspije li pobijediti u finalu, on će biti i korak bliže zaokruživanju sezonskog Grand Slama, a kako će nastupiti i na Olimpijskim igrama u Tokiju, i ostvarenju Zlatnog Slama, što je dosad uspjelo samo legendarnoj njemačkoj tenisačici Steffi Graf (danas supruzi Andrea Agassija) 1988. godine.
S Goranom osvaja naslove
A Novakov suparnik u finalu bit će sjajni Matteo Berrettini (25 godina, Novak ih ima 34), prvi Talijan u wimbledonskom finalu, koji je sa 6:3, 6:0, 6:7 (3), 6:4 svladao Poljaka Hurkacza. Osim hrvatsko-crnogorskog podrijetla – i zato što je uvijek sportski i politički korektan – nas Đokovićevi uspjesi vesele i zato što mu je trener (jedan od dvojice) naš Goran Ivanišević, legendarni osvajač Wimbledona otprije 20 godina. O Goranovu i Novakovu ranom poznanstvu u akademiji Nikole Pilića u Münchenu već smo puno pisali, a sad želimo istaknuti uspješnost njihova sada već dvogodišnjeg srpsko-hrvatskog partnerstva. Ono je začeto o Wimbledonu 2019. i Goran s pravom računa taj trofej kao svoj – trenerski.
U međuvremenu su Đoković i Ivanišević osvojili još devet turnira, od čega tri iz kategorije Grand Slam. Dakle, Novak je s Goranom osvojio svoj 16. (Wimbledon 2019.), 17. (Australian Open 2020.), 18. (Australian Open 2021.) i 19. Grand Slam naslov (Roland Garros 2021.), a sada je na pragu da osvoji i 20. (peti s Goranom).
– Goran je bio jako uzbuđen večer prije meča, bilježila se 20. obljetnica njegova osvajanja Wimbledona, velikog trijumfa koji sam ja pratio iz Hrvatske, bio sam u Umagu. Nakon meča Goran mi je, malo u šali, malo u zbilji, rekao da sam igrao voleje kao Rafter te da je bio impresioniran mojim volejima i kako sam igrao na mreži u nekim ključnim trenucima. Na break-loptama izlazio sam na mrežu i to je bio dio taktike – napomenuo je Đoković, koji se ove godine prvi put u Wimbledonu do finala nije morao sučeliti ni s jednim tenisačem iz Top 10. Nego će tek u finalu imati devetog tenisača svijeta Berrettinija, koji je zapravo u poretku uživo već osmi.
Tu sreću Nole dosad nije imao ni na jednom od Grand Slam turnira na kojima je došao do finala. A kad su posrijedi treneri, ništa od zasluga ne želimo oduzeti ni drugom Đokovićevu učitelju Slovaku Marianu Vajdi, i on i Goran podjednako mogu “računati” na ove uspjehe. Što samo potvrđuje staro tenisko pravilo da nema rezultata bez timskog rada. Profesionalni tenisač ne može biti maksimalno uspješan ako iza njega ne stoji tim, ekipa ljudi koja će servisirati sve njegove teniske potrebe.
