Već je u nekoliko navrata Večernjak upozoravao na nedopustiv tretman ženskog rukometa u BiH od matičnog saveza. Koliko je poznato, to je jedini savez koji ima žensku ligu, odnosno ženske lige, a da nema žensku rukometnu reprezentaciju, barem seniorsku.
Nastupali prije 8 godina
Zadnji nastup rukometna vrsta imala je prije osam godina (!), dobro ste pročitali osam godina, u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo. Rezultat je bio solidan - 4. mjesto u skupini od šest ekipa. Nakon toga slijedila je petogodišnja stanka pa okupljanje juniorskog pogona ponovno za kvalifikacije, ovoga puta za EU u Poljskoj. Naravno da brzinski sastavljena reprezentacija u slovačkoj Nitri, gdje se igrao turnir, nije mogla postići nešto više od tri poraza.
Iz RS BiH po običaju redali su obećanja, svojedobno su nakon svjetskog juniorskog prvenstva u BiH obećavali i svjetsko seniorsko prvenstvo. Naravno, obećanja ništa ne koštaju, a izjave ionako smatraju kupnjom vremena za vlastite sinekure. Kako ništa nije vječno, početkom godine bombastično je najavljeno okupljanje svih ženskih vrsta. Vruć krumpir okupljanja reprezentacije U-20 “uvaljen” je Nerminu Đani, rukometnom zanesenjaku iz Goražda. Međutim, rukometni oci više ne mogu prevariti ni djevojke od 17 godina, pa je tako dolazak na prvo okupljanje u Hadžićima otkazalo 10-ak igračica, među kojima po četiri iz Izviđača Autotransporta i prvaka Gruda Autoherca. Objektivno, bez njih to nije ista reprezentacija, jer je to i prva postava bh. vrste. Svjestan situacije – bolje išta nego ništa, izbornik Nermin Đana nije optužio Hercegovke što su “prečule” poziv u reprezntaciju, nego je pomirljivom taktikom nastojao stvari spustiti na zemlju.
Inače, najveći gubitnici što nema ženske rukometne reprezntacije upravo su hercegovački klubovi, nekad Zrinjski i Izviđač, danas pak Grude i Izviđač, a druge da ne spominjemo. Jednostavno, bez reprezentacije nema prozora u svijet, pa se tako sve svodi na ljubav prema sportu.
Bojkot politike RS BiH
Da je po srijedi bojkot politike Rukometnog saveza BiH, a ne reprezentacije kao takve, vidi se, primjerice, po sastavu juniorske vrste koja je nastupala 2013. u kojoj je od 16 igračica 11 bilo iz Hercegovine – Martina i Matea Šumelj, Boto i Nosić (Izviđač), Gudelj, Vučić, Čutura (Kosača), Krešić (Katarina), Sikimić (Leotar), Bracić (Grude) i Demić (Lokomotiva).
Uglavnom, mlade rukometašice su poziv na okupljanje kao i ono 2013. doživjele kao zamazivanje očiju, odnosno kao kupnju vremena. Smatramo da bi i klubovi (ne)plaćanjem kotizacije trebali uvjetovati postojanje bar dvije reprezentacije – kadetske i seniorske. Kad može Crna Gora biti prvak Europe, zašto BiH ne bi imala žensku reprezentaciju?!.•
