Ako je 2017. godina za vladajuću strukturu u Hrvatskom nogometnom savezu bila makar donekle stresna, s obzirom na neizvjesnost oko plasmana reprezentacije na SP i pojavu Darija Šimića i prijatelja uoči predsjedničkih izbora, 2018. je Kući nogometa donijela potpuno olakšanje. Atletskim žargonom moglo bi se reći kako je HNS u 2018. višestruko prebacio normu, ne samo svjetskim srebrom u Rusiji, nego i neočekivanim Dinamovim europskim prezimljavanjem, pa na ulasku u novu godinu predsjednik saveza Davor Šuker i njegovi pobočnici ne moraju strahovati ni od kakvih bočnih udara. Ni iz vrha političke vlasti, ni iz nogometne oporbe, jer, ako vam je promaklo, i njezina je perjanica Dario Šimić od nekidan umrežena u HNS-ove strukture, kao član Stručne komisije. Na taj način i Dario je potpisao kapitulaciju pred moćnim sustavom.
Jedina ozbiljna nepogoda koja je u 2018. pogodila Kuću nogometa nepravomoćne su presude vladaru nogometa iz sjene Zdravku Mamiću i izvršnom direktoru Saveza Damiru Vrbanoviću, što je svakako bio udar na ugled i reputaciju Nogometnog saveza, ali u strukturnom smislu taj događaj nije donio apsolutno nikakve poremećaje unutar Kuće. Dapače, jedan jaki akter nogometnog saveza samo je ‘izmješten’ iz Maksimira na ‘teren’ u Međugorje odakle, u stankama svakodnevnih višesatnih molitvi, nadobudno kreira i HNS-ovu i Dinamovu politiku.
U odnosu na kraj 2017. godine, odnos snaga na nogometnoj sceni promijenjen je tek neznatno. Na listi najutjecajnijih figura strelovito je napredovao izbornik Zlatko Dalić, čija manifestacija moći izvan svlačionice vatrenih tek treba doći do izražaja. Naime, kronična boljka hrvatskog nogometa, narušeni odnos Hajduka i Hrvatskog nogometnog saveza, ne pokazuje niti jedan simptom ozdravljenja i čini se kako će ona zahtijevati i energičniji izbornikov angažman. Službeni Hajduk, naime, ne priznaje kredibilinost niti jednoga Šukerovoga izaslanika osim izbornika Dalića, stavljajući tako ostatak Dalmacije (koja vapi za vatrenima) u poziciju taoca. Ti će mukotrpni pregovori oko povratka kockastih na poljudski stadion obilježiti 2019. godinu.
Na popisu najmoćnijh hrvatskih nogometnih dužnosnika protekloga mjeseca osvanuo je Tomislav Svetina, deklarirani Mamićev disident koji je preuzeo Zagrebački nogometni savez od Zdravkovoga ‘vojnika’ Vrbanovića. Svetinina pobjeda ima još veću težinu ako se zna da je do nje došao uvjerljivo, glatko i čisto, a bez potpore Dinama, što se dojučer činilo nezamislivim. Odmah je Svetinin pobjedonosni ulazak u ZNS u javnosti doživljen kao Mamićev poraz, pa čak i kao početak preslagivanja na nogometnoj sceni, na kojoj bi, navodno, pakt Mišković-Svetina-Kustić, uz Plenkovićevu potporu trebao uskoro svrgnuti Davora Šukera. No, proširimo li malo sliku Svetininoga trijumfa u ZNS-u, mogli bismo izvući i neke drugačije zaključke i nametnuti neka logična pitanja... Primjerice, ako je Zdravko Mamić tako silno želio spriječiti njegovu pobjedu, kako to da nije uspio preoteti baš niti jednoga Svetininoga glasača? Kako to da se Dinamo tako olako pomirio sa Svetininom pobjedom, a izgubio je vlast u tako moćnome Savezu? I na kraju, kako je Svetina, pokraj živoga, moćnoga i navodno jako osvetoljubivoga Mamića, uopće preživio u Izvršnom odboru HNS-a nakon smjene u Dinamu? Da pojednostavimo: dojam je da Svetina Mamiću uopće nije crvena krpa i da oni uopće nisu u suprotstavljenim taborima. Priča se čak kako bi Tomislav Svetina tijekom ove godine, kao čvrsta karika sustava i iskusan operativac, mogao naslijediti Damira Vrbanovića na funkciji izvršnoga direktora HNS-a.
Svetininim odlaskom iz Dinama profitirao je samo predsjednik Mirko Barišić, jedini kojemu je Svetina proteklih godina istinski ‘smetao’, pa je kod Mamića ultimativno tražio njegovu smjenu. Sada 82-godišnji, ali vitalni Barišić, kao najbliži i godinama najvjerniji Mamićev suradnik, ponovno čvrsto drži stvari pod kontrolom u maksimirskom klubu, čuvajući bezuvjetno Zdravkovu ostavštinu. Barišić će tako u Dinamu progurati novi klupski Statut koji Mamiću jamči spokojno poziciju u klupskome članstvu, odnedavno se ‘potpisuje’ i kao pokretač ‘akcije stadion’, čiji bi se obrisi trebali početi nazirati ove godine, a – ne sumnjajte – Barišić se sigurno neće suprotstaviti niti jednoj prodaji igrača. A zna se u čijoj je nadležnosti taj sektor...
Na kraju, na listi najutjecajnijih nogometnih ljudi do prošloga ljeta figurirao je i jedan medijski čovjek, beskompromisni i ponekad za HNS-ove strukture bolno izravni HTV-ov komentator Joško Jeličić. U medijskom smislu Jela je bio najistaknutiji korektiv nogometnih anomalija, ali, na žalost, transferom u drugu, manje gledanu televizijsku kuću, njegove kritike zbivanja u hrvatskom nogometu više nemaju jak odjek.
