Poslije dva poraza u tri utakmice, prvo od Islanda (0:1), a onda istim rezultatom i od Turske, hrvatska nogometna reprezentacija jako si je zakomplicirala put do Svjetskog prvenstva u Rusiji.
Koliko je realizacija momčadi loša jasno pokazuje i statistika. Naime, Čačićeva je momčad u osam kvalifikacijskih kola postigla samo 12 golova, po čemu je tek 20. u Europi, a manje golova nije zabila ni jedna od reprezentacija koje su trenutačno na prva dva mjesta u skupinama!
Više golova od nas postigle su i osrednje reprezentacije poput BiH (19), Švedske (18), Poljske (18), Crne Gore (18), Sjeverne Irske (16), Slovačke (14)..., a čak je i Škotska, koja je uvijek imala problema s realizacijom, postigla dva pogotka više od kockastih. Problem je što Hrvatska i ne stvara šanse, jer tek smo 25. u europskim kvalifikacijama po broju udaraca na gol. Kockasti su pucali (uključujući i blokirane udarce) 105 puta, najviše udaraca uputio je Portugal (199), slijedi Njemačka (190), a više puta od kockastih tukle su i Makedonija (115), Gruzija (108) te rivali iz skupine Ukrajina (109) i Island (106).
Nadalje, Hrvatska je po preciznosti udarca tek 36. u Europi! U omjeru koliko udaraca od ukupnog broja (ne računajući blokirane) ide u okvir gola, kockasti su iza Estonije, Luksemburga, Moldavije, Ovčjih Otoka, Andore, Armenije...
Neki tvrde da bi izbornik trebao promijeniti sustav igre. Čačić se od prvog dana mandata slijepo drži formacije 4-2-3-1, no možda bi trebao razmisliti o sustavu 4-3-3, koji u svojim klubovima igraju naši najbolji igrači Luka Modrić i Ivan Rakitić. Baš je Rakitić najveća enigma jer pod Čačićem u kockastom dresu igra slabije nego u Barceloni. U posljednjih pet utakmica koje je igrao za reprezentaciju, Raketa je zamijenjen svih pet puta. I nekako je u tim utakmicama redovito bio jedan od najslabijih na terenu. Očito je da puno slabije igra u Čačićevih 4-2-3-1, nego u Barceloninih 4-3-3.
Ante Čačić od Rakitića traži da bude “desetka”, slično kao što je povremeno bio u Sevilli. A tada je Raketa na terenu “u sukobu” s Modrićem, koji je naša “desetka”, vođa kockastih.
Jer, kada je Raketa igrao “desetku” u Sevilli, ispred sebe imao je Carlosa Baccu koji je mogao odigrati leđima prema golu i s kojim je mogao kombinirati, a iza sebe je imao dva čista defenzivna vezna.
Rakitić posljednje tri godine u Barceloni stalno igra u sustavu 4-3-3, i to jako dobro. Neki kažu da je Rakitić u katalonskom divu samo vodonoša, no to je daleko od istine. Pokazuju to brojevi dodira s loptom tijekom utakmice, ali i broj golova i asistencija. U Barceloninoj igri Rakitić surađuje s mnogo igrača, dodaje loptu i Messiju i Dembéléu, ostvaruje jaku suradnju s bekom koji mu čuva leđa Nélsonom Semedom, ali i s Iniestom i Busquetsom. U takvom sustavu Ivan je pozicioniran dublje i više prema sredini i donosi momčadi dodatnu kreativnost i pravi protok lopte.
