Od oluje protiv Talijana 1995., preko bure protiv Danske i famoznoga Glihe protiv Slovenije 1997., zatim skandalozne svastike 2015., pa sve do Ronaldova plesa u blatu 2020. godine: ovo je presjek nastupa hrvatske nogometne reprezentacije u Splitu, gradu koji je ukupno 14 puta bio domaćin nacionalnoj momčadi (manje od Rijeke, 18).
Hrvatski nogometni savez često je zazirao od domaćinstava u Poljudu pripisujući mu neko navodno prokletstvo za vatrene (samo dvije pobjede u 14 nastupa), iako svatko objektivan priznaje da Hrvatska nikada nije igrala u tako spektakularnom ambijentu kao što je splitski. Citirat ćemo nekadašnjega reprezentativca, danas Dalićeva skauta Nikolu Jerkana, koji je nastupio u prvoj utakmici vatrenih na Poljudu, protiv Italije u listopadu 1995. godine.
Snažan nacionalni naboj
– Takvo što ne doživljava se često. Utakmica s Talijanima bila je igrana dva mjeseca nakon Oluje, pa se i na tribinama, i među nama igračima, osjećao snažan nacionalni naboj. Bila su to vremena kada je nastup za reprezentaciju bio nešto za što se živjelo. Kada smo dva sata prije početka utakmice bili izašli na poljudski travnjak, ugledali smo nestvaran prizor: tribine su bile krcate, sve je bilo puno! I sad se naježim kada se toga sjetim! Bilo je to nezaboravno, neponovljivo i neopisivo iskustvo, ambijent od kojega smo dobili krila i igrali kao u transu. Išli smo 200 na sat protiv Talijana – ispričao nam je Jerkan.
Na žalost, bilo je i suprotnih primjera od toga. U lipnju 2015., kada je Hrvatska protiv Italije na Poljudu igrala bez publike, netko je, do dana današnjeg neidentificiran, iscrtao na travnjaku kukasti križ. Hrvatska je zbog tog skandala bila kažnjena s još dvije utakmice igranja bez navijača na domaćem terenu. Nakon te utakmice s Italijom, Hrvatska sljedeće četiri godine nije nastupala na Poljudu. Vratila se u listopadu 2019., u utakmici s Mađarskom, igranoj u ambijentu dostojnom najvećih svjetskih nogometnih pozornica: za naježiti se!
Na Poljudu je Hrvatska ugostila čak sedam svjetskih i europskih prvaka, Italiju, Španjolsku, Njemačku, Brazil, Dansku, Nizozemsku i Portugal. U dva navrata na Poljudu je Hrvatsku gledalo čak 35 tisuća ljudi (Talijane i Dance), a 12. veljače 2003. godine, na jezivoj hladnoći, u jezivom ambijentu pred samo tisuću ljudi (najmanji posjet na utakmici vatrenih na domaćem terenu) Hrvatska i Poljska igrale su na Poljudu jezivo loše u prijateljskoj utakmici koja je završena rezultatom 0:0. Inače, hrvatska reprezentacija, osim u Splitu (14), Zagrebu (68), Rijeci (18) i Osijeku (12), nastupala je još u Varaždinu (8), Puli (5) te po jednom u Šibeniku, Vinkovcima, Koprivnici i Velikoj Gorici.
Najpopularniji Dalmatinac
A kad smo već kod Poljuda i podrške navijača, nije naodmet spomenuti da su danas u Dalićevu sastavu četvorica igrača koja su u Hajdukovu dresu mnogo puta osjetila vibracije toga kultnog stadiona: Vlašić, Pašalić, Juranović i Livaja, dok si je hajdukovac iz Omiša Ivan Perišić taj privilegij ostavio za završnicu karijere. Naravno, Hajdukova uzdanica nekada je bio i izbornik Zlatko Dalić, igrač sa 64 nastupa za bijele.
Detonator Poljuda u srazu sa Slovencima ipak bi trebao biti Marko Livaja, trenutačno vjerojatno najpopularniji Dalmatinac, ali i nogometaš čija forma jednostavno vapi za manifestacijom u nacionalnom dresu. Poljud će, kakav god sastav vatrenih bio, sigurno nositi vatrene, ali dajte mu Marka Livaju i ambijent će – eksplodirati. Podsjetimo da robusni Marko još uvijek čeka prvijenac u reprezentaciji, ali i da je on prvi Hajdukov nogometaš (od 63 ukupno u povijesti reprezentacije) nakon Nike Kranjčara i Stipe Pletikose koji bi trebao povesti vatrene na Poljudu. Niko i Stipe su kao Hajdukovi igrači 2005. godine za Hrvatsku protiv Brazila nastupili u Splitu u prijateljskoj utakmici.
