Nakon što su vaterpolisti ispali već u četvrtfinalu, karataš Ivan Kvesić ostao je posljednji hrvatski medaljaški adut na ovim Olimpijskim igrama. Zapravo, on je i posljednji hrvatski sportaš koji će nastupiti na tokijskim Igrama i to tijekom pretposljednjeg dana (subota, 10.04)) najveće planetarne sportske smotre.
S obzirom da će nastupiti u hibridnoj kategoriji, nastaloj iz poluteške i teške, prilično je značajno što je on kao poluteškaš uz sebe cijelo vrijeme imao brata Anđela. Jer on je teškaš s kojim je mogao sparirati, ali i vrlo bliska mu osoba koja se za njega i žrtvovala. Naime, kada se vidjelo da im se kategorije spajaju Anđelo je sve činio da pomogne bratu pa tako i pobjedama nad konkurentima u utrci za olimpijskom vizom. - Ako Bog da da Ivan osvoji olimpijsku medalju, bit će kao da sam je ja osvojio - kazuje Anđelo koji je isprva trebao biti samo u kampu u Tokamachiju a onda je šef Hrvatske misije Damir Šegota pronašao načina da uđe u Olimpijsko selo kao sparing-partner. - S obzirom da sam jedini kvalificirani hrvatski karataš, bilo bi dosta teško da sam morao raditi samo s trenerom. Tako bi bilo teško održati formu - kazuje Ivan kojeg ovom prilikom očekuje drugačiji sustav natjecanja no što je to na karataškim.
Naime, njih desetorica podijeljeni su u dvije skupine po pet, a Ivanu će u skupini konkurenti za jedno od dva mjesta koja vode u polufinale biti Ganjzadeh iz Irana, Hamedi iz Saudijske Arabije, Gaysinksy iz Kanade i Irr iz SAD-a. Želja izrečena još u Hrvatskoj, prije polaska za Tokio, mu se ispunila. Nije u skupini s Japancem. - S domaćim borcem uvijek je bolje raditi što kasnije, zbog prednosti domaćeg terena. Ja kao poluteškaš u skupini sam s teškašima, a ovo su borci koji rade puno tehnika i vode otvorene borbe što bi meni trebalo odgovarati za razliku od druge skupine u kojoj će biti puno taktičkih mečeva na malo bodova.
Da li mu je ovaj sustav natjecanja draži jer pruža mogućnost popravka?
- Ne razmišljam da ću doći u situaciju da nešto popravljam. Najbolje bi bilo kao na Europskim igrama u Minsku, sve dobiti da ne moram kalkulirati. Najbolje se postaviti tako da ideš u svim borbama na pobjedu. Ono što je također drugačije u odnosu na karataška europska i svjetska prvenstva jest da će sve biti riješeno u jednom danu.
- Za medalju će trebati odraditi šest borbi u jednom danu. Bit će to psihički i fizički zahtjevno, a sve bi trebalo biti gotovo u četiri sata. Da toliki broj borbi u tako malo vremena ne bi trebao biti problem kazao nam je i kondicijski trener iz Hercegovine Zagreb, Ivanova kluba, Stjepan Bešenić: - Ivan je jako dobro energetski spreman, visok maksimalni primitak kisika omogućuje mu dobar oporavak. S obzirom da je on hipermobilan mi ne insistiramo na jutarnjem istezanju nego suprotno, na vježbama jakosti.
Nippon Budokan arena, taj hram borilačkih sportova, Ivanu nije nepoznanica.
- Dvaput sam nastupao na turnirima u Japanu i dvaput osvoji broncu. Posljednji put je to bilo baš u ovoj areni. Bez publike je sve to malo sterilno.
- Bilo bi ljepše da ima publike, posebno u situaciji da radim s Japancem, to bi bilo posebno iskustvo. No, medalja je ipak primaran cilj.
Kao i uvijek i ovom prilikom Ivan se držao svojih navika. - Prije velikih natjecanja napišem na papiru svoj cilj, nešto iz reda motivacijskih citata koje čitam svaki dan. Početkom ove godine napisao sam da priželjkujem europsko i olimpijsko zlato. Europsko se dogodilo, doduše momčadsko, a u subotu ćemo vidjeti što će biti s ovom drugom željom.
Osim brata mu Anđela, čiji je zadatak bio da bratova oružja neprestano oštri, uz Ivana je i njegov dugogodišnji trener Danijel Vučić, čovjek koji ga je stvorio borcem koji je postao svjetskim poluteškaškim prvakom.
- U ovakovim prilikama najveći je teret na borcu, a ključ svega je da on pronađe izlaz iz svega a da mu mi u tome budemo vjetar u leđa.
Trener je svjestan i posebnosti trenutka jer karate je prvi, a možda i posljednji, put na Olimpijskim igrama. U Parizu ga sigurno neće biti: - Karate je kompleksan i lijep i on zaslužuje biti standardnim olimpijskim sportom, a ja se nadam da će ovaj turnir to i dokazati. Nakon 13 dana provedenih u kampu u Tokamachiju, Kvesić je u Tokiju već pet dana i govori da mu nije bio problem zadržati usredotočenost, unatoč svom tom "muvingu" u Olimpijskom selu.
- Meni je najteži dio bio onaj izvan Sela. Sada više nemam ni toliko teške treninge i uživam. Cimer sam s bratom, a više nas i nije puno ostalo u Selu. Inače, nekako smo se najviše družili s hrvačima, ali i sa atletičarkama Sandrom Perković i Sarom Kolak. S obzirom da se baš u njegovu sportu dogodilo da je ruska karatašica Černjiševa, inače aktualna prvakinja Europe, bila pozitivna i da nije mogla nastupiti, pitali smo ga da li ga to brine: - Ne razmišljam da će se to i meni dogoditi. Kad bih se oko svega brinuo onda bih si nabio preveliki presing.
