Goran Ivanišević danas će u Newportu doživjeti najveću čast koju može doživjeti jedan tenisač, ući će u Kuću slavnih. Uoči toga događaja, hrvatski tenisač prisjetio se nezaboravne karijere, ali i ispričao s čime se sve borio.
- Imao sam puno uspona i padova, dvojbi kada jednostavno želiš odustati i kažeš 'zašto ovo radiš?'. Bio sam na vrhu, a onda dotaknuo dno. To je stalna bitka, stalna borba - rekao je Ivanišević za stranicu ATP Toura.
Nakon što je izgubio u drugom kolu turnira u ‘s-Hertogenboschu, Goran je odlučio da nešto mora promijeniti. Zbog toga je izmislio i svijetu predstavio tri Gorana: dobrog Gorana, zlog Gorana i Gorana za hitne slučajeve.
- Ne znam što se dogodilo na tom turniru. To mi je još uvijek misterija, nevjerojatno. Kako bih se oslobodio pritiska, stvorio sam još dva Gorana. Ljudi su se počeli smijati, a onda sam rekao: 'zašto ne?'. Pomagali su mi tijekom mečeva. Malo sam razgovarao sa sobom, s druga dva Gorana - rekao je Goran i dodao:
- Na kraju je to postala nevjerojatna priča. Nakon 20 godina i dalje me pitaju, koji je Goran ovdje? Samo jedan. Dovoljan je jedan. Vjerojatno su mi trebala tri Gorana da osvojim Wimbledon. S jednim Goranom to nisam mogao osvojiti, pa sam trebao stvoriti nešto posebno.
Vrhunac karijere mu je osvajanje Wimbledona 2001. na koji je došao s pozivnicom kao 125. igrač svijeta.
- Uvijek se iznenadim toliko je taj Wimbledon promijenio moj život iako je prošlo 20 godina. Sve se promijenilo. To je nešto posebno.
U ta dva tjedna Wimbledona uspio je smiriti glavu i obuzdati svoj temperament, prenosi Vecernji.ba.
- Možda bih trebao diplomirati psihologiju jer sam prevladao i smirio sebe. To je također nevjerojatno. U tenisu nije stvar samo u udaranju forhenda i bekhenda.
Sada ga čeka Kuća slavnih.
- Postoji toliko nevjerojatnih imena, trofeja, ljudi koji su stvorili ovaj sport, koji su promijenili ovaj sport, koji su stvorili ovaj sport. Sad sam dio toga. Još uvijek nisam svjestan toga, ali će mi doći. Učinio sam nešto dobro u ove 42 godine koliko sam u tenisu.
Po čemu će ga navijači pamtiti?
- Mislim da će me uvijek pamtiti kao Gorana, zanimljivog tenisača. Mogao sam biti bolji, mogao sam biti i gori. Kažu da sam mogao osvojiti više Grand Slamova. Da, slažem se. Ali također mogao sam ne osvojiti Wimbledon i sada ne bih bio ovdje. Ali mislim da će pamtiti da mi nikad nije bilo dosadno i da se uvijek nešto događalo. Čak ni ja nisam znao što će se dogoditi.
Priznaje da će biti nervozan na svečanosti.
- Već sam sedam puta promijenio govor. Zahvalit ću puno ljudi, zbog njih sam ovdje. Nakon 20 godina, ako se još uvijek sjećaju mog finala na Wimbledonu, uvijek će se sjećati tri Gorana, jednog Gorana, dva Gorana. Ali sjetit će se Gorana koji je promijenio život, koji ih je usrećio, koji ih je rasplakao i stvarno ih zabavio.
