Ako je Luka Cindrić Červarov „genijalni um“ na terenu, njegov suigrač iz Vardara Igor Karačić (29) njegova je desna ruka, savršeni asistent. Znaju se napamet, pogledom se dogovaraju, veliko je bogatstvo za Hrvatsku da ima uigrani dvojac prvaka Europe u vanjskoj liniji. Odmah nakon Duvnjakove ozljede bilo je jasno da će ponijeti veći teret odgovornosti. Červar je protiv Islanda sve uzde igre predao liniji Skoplje – Pariz (Stepančić) koja je zabila polovicu golova reprezentacije (15 od 29) u pobjedi protiv Islanđana.
Zlata vrijedni Mostarac došao je dan poslije na konferenciju za medije u hotelu Park...
– Ajme, koliko ljudi... – sa zadovoljstvom je komentirao veliku pažnju kojom su okruženi kao miljenici nacije.
Koliko vam je lakše preuzeti odgovornost budući da igrate u paru s Cindrićem koji je u sjajnoj formi?
– Sigurno je, Cindra i ja smo navikli jedan na drugoga u klubu. U reprezentaciji nemamo puno vremena za uigravanje kao u klubu, izbornik nam u sobi za sastanke objasni što želi, tu naučimo akcije i pripremimo sve kako bismo se našoj publici predstavili u najboljem svjetlu.
I sa Stepančićem ste se uigrali...
– To je kombinacija s dva brza igrača i jednim izrazitim šuterom. Ima naš izbornik još toga u pripremi...
Nastavljate šou protiv Švedske?
– Šveđani su i prije turnira za mene bili među četiri najizrazitija kandidata za medalju. Igraju vrlo brzo, kontre i polukontre su im glavna oružja. Iskreno, iznenadio sam se kad sam vidio da su izgubili od Islanda, ali u nedjelju navečer sam se uvjerio i zašto se to dogodilo jer Island može igrati fenomenalno. No, predvođeni Cindrićem, a vidjeli ste koliko je napredovao, idemo po pobjedu za prijenos četiri boda u drugi krug – kaže Igor.
U Skoplju je bio i barmen Napredovao je i Karačić, i to skokom od sedam milja u odnosu na posljednje natjecanje na kojem je bio nastupao za Hrvatsku. Dugo ga nije bilo, iako je u mlađim kategorijama reprezentacije igrao već u paru s Duvnjakom, svojim vršnjakom. Počeo je u mostarskom Zrinjskom, a onda je preko sarajevske Bosne, gdje je prvi put okusio Ligu prvaka, stigao do skopskog Vardara. Kad je stigao 2012., taj klub nije bio ono što je danas. A danas je prvak Europe. Tad je bio „samo“ klub s najvećim ambicijama na Balkanu. Predsjednik Samsonenko gradio je megamomčad, dovodeći sve kvalitetnije, pa mnogi dolazak superklasnih igrača poput Maquede, Borozana, Canellasa i drugih nisu preživjeli, a Karačić jest. I danas je miljenik Makedonaca koji prate rukomet, a ondje je to sport broj 1. Doslovno ima status domaćeg igrača, što potvrđuju i riječi cijenjenog novinara iz rukometnog grada Bitolja Zorana Miševskog:
– I kad igra i kad ne igra, Karačić ima status važnog igrača u Vardaru. On je uvijek starter, a ljudi ga u Skoplju jako vole. Čak se potrudio prihvatiti i neke običaje makedonskog naroda, a sve je oduševio kad je jednom prilikom, pokazujući koliko voli kavu, odradio i posao barmena u svom omiljenom kafiću! Kad je prošle godine Vardarov bogati predsjednik Samsonenko najavio da će napustiti Skoplje i da će se vratiti na istok, Karačić je među prvima rekao da će produljiti ugovor i tako ispoštovao klub. Zbog toga su ga navijači još više zavoljeli.
Na primjedbu da je jako napredovao, Karačić je ostao čvrsto na zemlji.
– Igrati za reprezentaciju velika je odgovornost, ne samo prema dečkima. Meni je trebalo vremena da sve dođe na svoje mjesto. Tu nema izvlačenja, moraš se posvetiti i dati sve, posebno sad bez Duvnjaka, protiv Šveđana još više nego protiv Islanda. Za mene će to biti najteža utakmica. Nevjerojatno je kakav su klik nakon tog startnog poraza uspjeli samo u jednom danu napraviti, već protiv Srbije igrali su fantastično.
S Červarom je bilo žestoko
No, imamo i mi svoje adute, Karačić je jedan od njih. Kako vam je igrati za trenera protiv kojeg ste se borili u klubu?
– Da, s Červarovim Metalurgom mi smo u Vardaru imali puno velikih dvoboja koji, nažalost, više nisu neizvjesni kao prije. To su doslovno bili kao derbiji Dinamo – Hajduk u našem nogometu. Jako sam se radovao što ću raditi s Červarom i njegove su velike zasluge što smo tako dobro krenuli, kao i cijelog stožera. Lino je napravio pozitivnu atmosferu u ekipi zbog koje mi svi dajemo ono što dajemo i u klubovima – kaže.
I za kraj... Teško je ne primijetiti da gotovo polovicu Spaladiuma „drži“ Hercegovina, već po napisima na zastavama vidi se koliko navijača ima Karačić, ali i Alilović, Musa, Buntić, Marić... Zovu li prijatelji, rođaci?
– Nisam bio 2009., ali su mi stariji igrači pričali i dali nekoliko dobrih savjeta što se tiče ulaznica. Gasili smo telefone, dostupni smo samo obitelji. Baš smo se šalili, idemo jedan dan u Žbirac na kavu, kad tamo pedeset naših iz Hercegovine! Ponosni smo na takvu podršku – kaže Karačić.
