Orila se hrvatska pjesma u hodniku mix-zone. I dok su Poljaci pognutih glava prolazili pored brojnih novinara, naši su prolazili plešući, skačući, pjevajući. Mnogima je ovo prvo polufinale u karijeri. Jedan od njih je Krešimir Kozina.
– Prvi put sam na velikom natjecanju i odmah polufinale. Ma ne mogu vjerovati. Još do prije neki dan bio sam na tribini, kao 17. igrač, a mi nismo imali nikakvih izgleda za polufinale. A onda kao da je netko zavrtio čarobnim štapićem i evo nas među četiri – rekao je Kozina.
Domagoj Duvnjak projurio kao što je jurio kroz poljsku obranu.
– Čudo, čudo, čudo. Čestitke mojim suigračima – rekao je u prolazu.
Marko Kopljar, odigrao je kapetanski. Koljeno ga jako boli, ali on je stisnuo zube i odigrao do kraja. Odigrao je do granica rukometne i sportske izdržljivosti.
– Kada su Norvežani pobijedili ukazala nam se prilika. Njihova pobjeda kao da nam je dala dodatnu snagu. Odigrali smo vrhunsku utakmicu. Ne pamtim da sam ikada odigrao ovakav susret. Bilo je razdoblja igre kada nam zaista ništa nisu mogli. A mi smo na drugoj strani punili njihovu mrežu. U jednom trenutku zapali smo u krizu. Domaćin je od minus 17 došao na samo minus 12 i opasno nam je visio plasman u polufinale. Onda se ukazao Čupić i čudesnim pogotkom s krila ponovno nas vratio u igru – rekao je Marko Kopljar.
Protiv Islanda zaustaviti smo Palmarssona (bez gola), protiv Makedonije Lazarova (bez gola), a protiv Poljske potpuno smo zaustaviti Michala Jureckog, njihovog glavnog šutera. Postigao je jedan pogodak i to s crte, uz čak šest promašaja. Bielecki je postigao četiri pogotka, ali uz pet promašaja.
– Poljaci su igrali pod većim pritiskom nego mi i to im se osvetilo. Mi smo igrali za ljude koji nam nisu vjerovali da možemo proći. I njima samo mogu poručiti – ‘Ljudi, vjerujte u nas i dalje’. Drago mi je da igramo protiv Španjolske u čijoj reprezentaciji imam puno prijatelja, a jedan od većih je Arpad Šterbik – istaknuo je Igor Karačić.
