Umro je Karla, javljali su tihim i tužnim glasom u četvrtak ujutro jedan drugome njegovi prijatelji. Karlo Drežnjak, među prijateljima znan kao Karla, bio je veliki nogometaš malih, prigradskih i sporednih travnjaka, u to vrijeme većinom lešnatih igrališta u Mostaru i Širokom Brijegu. Oni koji su ga poznavali kažu kako je po svemu zaslužio igrati na velikim pozornicama, ali nije bio “politički podoban”.
“Igračina i ljudina”
- Karla je bio i igračina i ljudina. Došao je krajem 50-ih godina na poziv Širokobriježana igrati za Mladost i ostao na Pecari četiri godine. S njim su iz Mostara stigli i Slavko Cvitković Čega i pokojni Ante Pavlović Klempa. Publika ih je odmah zavoljela. Karla se lako stopio s nama “domaćima”, koji smo ponikli u Mladosti. Znali smo poslije pobjeda, ali i poraza, ostati zajedno, tugovati ili se veseliti i pjevati do duboko u noć. Ponekad bi momci zanoćili kod nas u tadašnjoj Lištici, još češće bi pješačili u Mostar. Nije im to bilo teško, pogotovo Karli, nenadmašnom strijelcu brojnih pogodaka za Mladost, pričaju Kruno Hrkać i Marinko Maća Ćorić, koji su s Karlom, Klempom, Čegom, Šišmanom, Dukom, Dakanom, Darom obilježili romantičarsku eru širokobriješkog nogometa.
- Karla je bio brz i nevjerojatan dribler, pravi stroj za golove. Ma, mogao je pogoditi mrežu kad poželi. Igrao sam s njim puno puta i na Pecari i u gostima. Nekako je posebnu inspiraciju imao kad smo gostovali u Dubrovniku, jer tada je Mladost igrala u takozvanoj “proširenoj” Hercegovačkoj zoni, u kojoj su uz mostarsku Lokomotivu, Igman, Troglav, Leotar i ostale, igrali dubrovački klubovi Gošk i Dubrovnik te Jadran iz Ploča i metkovićka Neretva, rekao nam je Mladen Brkić, Karlin suigrač u Mladosti.
Koliko je Karla bio opasan i ubojit golgeter, najbolje se vidi iz podatka da je od 57 pogodaka - koliko je jedne sezone ukupno postigla Mladost, sam zabio 47.
Danas pogreb
Posljednji ispraćaj Karla Drežnjaka bit će danas u 14 sati ispred Gradske mrtvačnice “B. brijeg” u Mostaru, a pokop je na Rimokatoličkom groblju Smrčenjaci.
