Za reportera Jana Göbela iz online izdanja njemačkog Spiegela je sasvim jasno tko je najzaslužniji za dosadašnji uspjeh hrvatskih nogometaša na Svjetskom prvenstvu u Kataru – Luka Modrić. Pun divljenja i gotovo strahopoštovanja on ga naziva „nemilosrdnim gospodinom" i naglašava da je on „bio protiv Brazila na tu kada ga je njegova momčad trebala – ali i kada je na kraju poraženom protivniku trebala utjeha."

Posljednje minute utakmice autor opisuje kao scenu u nekom holivudskom akcijskom filmu sa superjunacima ili klasičnom vesternu starog kova:

„Kad je Neymaru u 105. minuti uspjela jedna od onih čarolija, i kada se snaga njegovog juriša prelila se na razdraganu publiku, gotovo svi hrvatski nogometaši su pali na tlo, kao da ih je grom pogodio. No jedan je ostao na nogama: Luka Modrić je stajao u šesnaestercu, na trenutak je gledao navijanje Brazilaca. Tada se 37-godišnjak okrenuo prema središnjoj liniji. Idemo dalje.

Pola sata kasnije Modrić je još uvijek stajao, no ovaj put u drugoj ulozi. Neymar mu je sad bio u zagrljaju, Brazilac je plakao, a Modrić ga je tješio."

U epski intoniranom hvalospjevu Modriću, za kojeg zadivljeno ustvrđuje da se „ovaj 37-godišnjak jednostavno ne umara" te da je „simbol hrvatske momčadi koja utjelovljuje dramu i povratak  već otpisanih kao nitko drugi."

No, autor ne zaboravlja ni ostatak hrvatske ekipe. Naziva ih „gotovo nepobjedivima" i nastavlja: „Sposobnost Hrvata da izdrže tegobe više nikoga ne treba čuditi. Hrvatska je već na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. dva protivnika natjerala na jedanaesterce (Danska u osmini finala i Rusija u četvrtfinalu) i jednog suparnika (Engleska u polufinalu) na produžetke na putu do finala na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018."

U analizi uspjeha hrvatske momčadi autor naglašava prije svega moćan srednji red gdje dominira Modrić: „Modrić je tu središnji igrač, a podržavaju ga Marcelo Brozović i Mateo Kovačić. Zajedno utjelovljuju impresivnu sigurnost s loptom, što je osjetila i brazilska selekcija. Brazil uopće nije bio loš, jedino što su rijetko pronalazili način da probiju tu sigurnosnu zonu. Pokušaji presinga su svi bili uzaludni. Djelovalo je je kao da je Modrić oko sebe podigao nevidljivi zaštitni zid čim je dobio loptu."

Gotovo s nevjericom autor konstatira da nevjerojatno da „Hrvatska od Svjetskog prvenstva 2018. nije postala ništa lošija, mada je momčad sve starija i starija", i da „stari vladar Modrić još uvijek podnosi te duge igre, fizički i psihički, i oblikuje ih svojom enormnom igračkom inteligencijom". A jednako je nevjerojatno da je „ova mala nacija od samo četiri milijuna ljudi drugi puta zaredom stigla barem do polufinala Svjetskog prvenstva."

Autor Modrića svrstava u red najvećih nogometaša današnjice: „Uz 37-godišnjeg Cristiana Ronalda i 35-godišnjeg Lionela Messija, koji su uz Modrića jedini preostali igrači koji su bili proglašavani Svjetskmim nogometašem godine, ni hrvatski strateg više ne izgleda kao mladić. Ali način na koji se žrtvuje u defenzivi i istovremeno služi momčadi svojim dodavanjima posebna je kvaliteta. Sada su u borbi za naslov i dalje ova trojica velikih nogometaša našeg vremena."

Na kraju se autor vraća na sliku Modrića kao velikog borca i gospodina: „Nakon velike borbe protiv Brazila, Modrić nije išao samo do Neymara. Tješio je sve Brazilce pored kojih je prolazio. Hrvat je otišao i do mladog Rodriga, s kojim igra u Realu i koji je promašio prvi jedanaesterac za Brazil. Modrić mu je rekao: Na ovome ćeš još više narasti. I to nije- floskula. Na Europskom prvenstvu 2008. Modrić, tada 23-godišnjak, prvi je izvodio jedanaesterce u četvrtfinalu protiv Turske – i nije uspio. Hrvatska je ispala. Modrić je dokazao da nogometaši mogu rasti i u porazu. Njegova velika karijera, koja uključuje pet naslova Lige prvaka, počela je rasti u godinama nakon tog neuspjeha na EP-u. Sada, u 37. godini, Luka Modrić može postati još veći", piše u svom tekstu posvećenom hrvatskoj reprezentaciji i Luki Modriću njemački Spiegel.