Već dan prije isteka Svjetskog prvenstva u tekvondou, hrvatska reprezentacija ostvarila je rekordan učinak. A da tome bude tako, nakon Matee Jelić, Ivana Šapine, Brune Duvančić i dvostruke svjetske prvakinje Lene Stojković, za to se pobrinuo 22-godišnji Marko Golubić. A on je član kluba (Metalac) u kojem je najveći dio svoje tekvondaške karijere djelovao predsjednik Hrvatskog taekwondo saveza, i tekvondaška legenda, Anto Nobilo.
A njegovu zadovoljstvu s učinkom reprezentacije u Bakuu nije bilo kraja.
- Nevjerojatni su naši sportaši. Oni su naša snaga i najbolji promotori hrvatskog taekwondoa a ovog časa u najvećoj mjeri je to dvostruka svjetska prvakinja Lena Stojković čiji je domet pomalo čudesan jer je s 21 godinom i dvostruka europska prvakinja. Na Svjetskom prvenstvu susreo sam predstavnike brojnih država. Svi u prvoj rečenici ističu naše izvanredne sportaše. Kao što kažete, već smo se navikli na našu “normu” od tri medalja po svjetskom prvenstvu. Do sada smo ih osvojili 31, 5 olimpijskih medalja te 82 medalja s europskih prvenstava i to samo u seniorskoj konkurenciji. S obzirom na našu veličinu tu je ogroman rezultat koji je nastao u kontinuitetu. Svaka nova generacije je bolja od prethodne.
Najvećeg broja ovih medalja ne bi bilo da nema Marjana, kluba koji ima nevjerojatnu produkciju talenata i čiji su članovi ovdje osvojili sve tri hrvatske medalje što je ukupno 110 s najvećih natjecanja svih uzrasta za splitski klub? Što reći o Toniju Tomasu i njegovoj viziji?
- Toni Tomas je svjetski fenomen. Mi svi u Hrvatskoj nismo ni svjesni što je on napravio. Toni je ne samo veliki trener, već i veliki sportski menadžer. Na klupskom prvenstvu Europe Marijan je osvojio prvo mjesto u svim uzrastima – kadeti, juniori, seniori. Zamislite da je recimo Hajduk prvak Europe samo u juniorima, koja bi to fešta u Splitu bila. Marijanov rezultat prošao je nezapaženo, kao gotovo samorazumljivo. Toni Tomas je organizaciju i stručni rad kluba digao na visoku profesionalnu razinu i to je jednostavno druga dimenzija. Po organizaciji kluba bliži je najuspješnijim nogometnim klubovima, nego ostalim taekwondo klubovima u Europi.
poster
Potiče li vas produktivnost Marjana na potrebu ustrojavanja još jednog takvog centra ali u središnjoj Hrvatskoj?
- Apsolutno da. Splitski Marijan je model izvrsnosti u taekwondou koji treba kopirati. U mom predsjedničkom programu koji je usvojila skupština saveza stoji plan osnivanja dva centra izvrsnosti. Svjetski rezultati se mogu ostvariti samo u takvim centrima. Prošlo je vrijeme kada je samo talent bio dovoljan. I da, mi moramo i u Zagrebu uspostaviti nacionalni centar.
Hrvatski olimpijski odbor predlaže da se izgradi nacionalni centar borilačkih sportova no čini mi se da ste vi skloniji izdvojenom tekvondaškom centru?
- Nije toliko bitno da mi budemo sami ili s drugim borilačkim sportom. Puno je bitnije da taj centar bude tako organiziran da sam sebe financira. On ne smije postati financijski teret za Savez. Ne smije biti oslonjen niti na proračun države, grada, HOO, jer će taekwondo manje sredstava dobivati. Mi već poduzimamo konkretne mjere u tom pravcu. Bit će to jedan potpuni novi model funkcioniranja sportskih objekata.
Koliko bi, u kontekstu rasta popularnosti vašeg sporta, bilo važno organizirati veliko natjecanje u Hrvatskoj?
- Hrvatski taekwondo savez je ne samo sportski već i organizacijski sada najjači u svojoj povijesti. Imamo podršku javnosti, naših članova, ministarstva turizma i sporta, HOO-a. Kroz dobivanje kandidature za veliko natjecanje dodatno bi podigli organizacijsku razinu naših djelatnika, volontera i sportskih funkcionera. Osim toga ovi naši veliki sportaši zaslužili su konačno boriti se pred svojom publikom.
Jeste li za početak zainteresirani za organizaciju europskog kvalifikacijskog turnir za Olimpijske igre što vam se, navodno, diskretno, ponudilo?
- Nešto sam čuo o tome ali bi trebalo obaviti konzultacije jer je tu ključni problem sportaša iz Rusije i Bjelorusije i mogućnost dobivanja vize.
Niste uspjeli izboriti organizaciju Svjetskog prvenstva 2025. oko čega ste izrazili svoje razočarenje ali i razumijevanje za odluku Vijeća Svjetskog tekvondo saveza da to Prvenstvo dodijeli Kini?
- Da. Podijeljeni osjećaji. Naša delegacija se sastojala od bivših taekwondo boraca, Primorca, Josipovića i mene. Tome smo prišli kao sportskom natjecanju. Očito nitko od nas ne voli gubiti. Međutim, kad se stišaju strasti valja reći da je Kina po svim parametrima zasluženo pobijedila. Ja im čestitam.Čelnici WT-a gledaju interes taekwondo sporta i Hrvatska po svojoj veličini, ekonomskoj snazi i značaju u svijetu neusporediva je sa Kinom ili USA koji su nam također bili konkurenti. Nema se tu što prigovoriti. Jednostavno nismo imali sreće. Konkurencija je bila prejaka. Odmah nakon što nam je priopćen rezultat, nakon što sam vidio razočarenje naše delegacije i nekih naših prijatelja, rekao sam da sam ja bio na mjestu predsjednika WT i s njegovim odgovornostima, ja bih donio istu takovu odluku.
Malo je neobično da o domaćinu Svjetskog prvenstva odlučuje Vijeće a ne cijela Skupština kao što je to slučaj u Međunarodnom olimpijskom odboru kada se bira domaćin Olimpijskih igara ili novi presjednik MOO-a no to je očito posebnost World Taekwondoa?
- Nisam sudjelovao na ranijim izborima domaćina. Mnogi delegati su mi rekli da će oni za nas glasati na skupštini, ali izgleda da je ustaljena praksa da odluku donosi WT vijeće. U tom smislu sam i ja očito pogrešno komentirao da su nam šanse sužene jer je odluku donio WT vijeće, a ne skupština. Žao mi je ako sam time povrijedio članove WT vijeća. U svakom slučaju, očito je taekwondo postao veliki sport. Više kandidata se bori za domaćinstvo. Nadmetanje je bilo zanimljivo, a sve je pratilo kuloarsko špekuliranje, tko i zašto je pobijedio. Tako je npr. kod Fife i drugim velikim sportovima kod određivanja domaćinstva S.P. Očito se moramo naviknuti na to. Međutim ponavljam, izbor domaćina je bio regularan i demokratski i Hrvatska tu nema primjedbi. Pravo je čudo što smo se u konkurenciji Kine i USA našli u fokusu pažnje.
Kako je došlo do toga da se vama pripišu teze iz novinarskog članka o tome kako su Kinezi to Svjetsko prvenstvo "kupili" sa šest milijuna dolara, što vi niste izjavili a što je svota koju Hrvatska ne može ponuditi?
- Uvijek ima sitnih pojedinaca koji vole iz svojih nekih razloga zakuhati. Nekima očito i smeta zamah i uspjeh sadašnjeg rukovodstva Saveza. Svatko od kandidata je morao priložiti svoj planirani proračun. Ne znam koliko je Kina planirala potrošiti. Znam da smo mi formirali proračun Svjetskog prvenstva na 1,5 milijuna eura. Smatrali smo da taj novac možemo osigurati i da je on dostatan za kvalitetnu organizaciju Svjetskog prvenstva, naravno uz rad velikog broja naših članova – volontera. Ako je točno da su Kinezi imali daleko veći proračun, onda je to odlično za tekvondo i unaprijed se veselim narednom velikom Svjetskom prvenstvu.
S obzirom na to da se ne sjećamo kada je neki svjetski savez nekog sporta obraćao pažnju na to što se piše u hrvatskim medijima jesu li se za to pobrinuli neki hrvatski dušebrižnici i to u ulozi "prevoditelja" i prokazivača?
- Naravno da je došlo do pokušaja dezinformacija World Taekwondoa od strane pojedinaca iz Hrvatske. Jednostavno hrvatski jal na djelu, ali ne bi tome pridodavao pažnju. Hrvatski taekwondo savez i ja osobno uvijek smo podržavali predsjednika World Taekwondoa Choua. Glasali smo i glasat ćemo za njega i u budućnosti. Snažan razvoj WT je vidljiv i po tome što je jedan od najbolje rangiranih saveza u Olimpijskom pokretu po “ASOIF governance ranking”. To najbolje govori da je WT na pravom putu, a Hrvatski taekwondo savez je istaknuti član upravo takvog World Taekwondoa.
