Pravo ime mu je Tomás Felipe Carlovich, što odražava hrvatsko podrijetlo. Zovu ga El Trinche (Viljuška), ali on se ne sjeća zašto. Rođen je u Rosariju, kao i Leo Messi, Angel Di María, César Luis Menotti, Marcelo Bielsa, Gerardo Martino i Che Guevara. Prošlog su mjeseca posjetitelji madridskog Teatro del Barrija mogli vidjeti predstavu o osebujnom životu i karijeri Trinchea Carlovicha, umirovljenog argentinskog nogometaša koji je mogao biti svjetska superzvijezda, ali nije htio.
Njegove igre ne postoje na snimkama, ali preživljavaju u navijačkim sjećanjima. Današnji europski ljubitelji nogometa doznali su za njega zahvaljujući španjolskom dokumentarcu “El Trinche je bio najveći”, koji je prikupio iskaze svjedoka njegovih majstorija: “Kad bi dohvatio loptu, nisu mu je mogli oduzeti”, “imao je eleganciju, vještinu, šarm”, “izvodio je poteze suprotne sili teži”, “pitali smo se kako je to učinio”, “bio je sposoban dvaput progurati loptu kroz noge istom igraču”, “doveo je loptu do crte i nije htio zabiti gol.”
Otac je bio hrvatski emigrant
Spomenuti je dokumentarac došao do očiju argentinskog dramaturga Jorgea Einesa i potaknuo ga na pisanje kazališnog komada “El Trinche. Najbolji nogometaš na svijetu” o srednjem veznom koji je oduševljavao romantičnim tumačenjem nogometa.
– Nisam ga vidio kako igra, ali prikupio sam materijale u razgovorima. Mnogi su mi posvjedočili da su ga vidjeli na djelu. Oni koji ga nisu vidjeli, htjeli su, a tko nije uspio, zamišljao ga je. To je nešto fantastično! – rekao je Eines za El País.
Trinche je neobičan tip, o čijem se djetinjstvu ne zna mnogo. Rođen je 20. travnja 1949. kao sedmo i najmlađe dijete Marija i Elvire. Njegov je otac Hrvat emigrirao u Argentinu poslije Drugog svjetskog rata i izdržavao veliku obitelj kao vodoinstalater.
Majka mu je bila Argentinka iako neki izvori i njoj pripisuju hrvatsko porijeklo.
– Nije mu se lako približiti. Ne radi. Živi zahvaljujući ljudima koji mu pomažu. Njegovoj kćeri klub (Central Córdoba, op. a.) šalje prihod od ulaznica. Ponekad 50 posto, ponekad 100 posto – veli Eines.
Trinche Carlovich nogometno je oblikovan u Rosario Centralu, ali legenda o njegovoj čarobnoj ljevici rođena je 1972., kad je nakon nekoliko posudbi prešao u trećeligaški Central Córdoba i u prvoj ga sezoni odveo u drugu ligu. U tom je klubu proveo devet sezona u četiri etape, 1972. – 1974., 1978., 1980. – 1983. i 1986., isprekidane pripadnošću Independienteu iz Mendoze, Colónu (s kojim je osvanuo u prvoj ligi) i Deportivu iz Maipúa. Navijači ne bi govorili da idu na utakmicu Central Córdobe, nego da idu gledati Trinchea. Među poklonicima bio je i danas znameniti Marcelo Bielsa, koji je priznao da je četiri godine redovno pohodio stadion da bi uživao u genijalnostima svog sugrađanina.
Privlačio je pozornost već svojim hipijevskim, boemskim likom – nemarna kosa do ramena, povremeni brkovi i bradica koja mu je davala izgled gerilca odmetnutog u brda. Treninzi su mu bili mrski. Ponekad su mu suigrači dolazili kući i vukli ga na igralište. Nije volio rano se ustajati, nego samo izlaziti u lokale. Budući da sedamdesetih televizija nije pratila argentinske drugoligaške i regionalne utakmice, sve što ostaje od Trinchea iskazi su njegovih fanova i trenera, uz poneki isječak iz novina.
Fanovi tvrde da je zabavljao tribine dvostrukim tunelima. Nakon što bi gurnuo loptu protivniku kroz noge, okrenuo bi se i “prodao” istom igraču još jedan tunel. Znajući da tim potezima jamči visok posjet i na idućim utakmicama, klubovi su mu plaćali bonus za svaki tunel. Bivši izbornik José Pekerman priznao je da je nekoliko puta vidio Trinchea kako izvodi taj potez.
“Bio sam uzbuđen kad sam ga gledao. Moja su sjećanja o njemu neizbrisiva. Imao je eleganciju i tehniku”, dodao je.
Središnja epizoda njegove karijere utakmica je koju je 17. travnja 1974. selekcija Rosarija igrala protiv reprezentacije na pripremama za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj. Na poluvremenu Rosario XI vodio je s 2:0, a Carlovich je tako ponižavao reprezentativce da je izbornik Vladislao Cap zamolio protivničkog trenera da ga izvadi. “Obeshrabruje moje dečke”, rekao mu je. Trinche je ostao u svlačionici, no njegovi su svejedno pobijedili s 3:1.
Dvije godine kasnije César Menotti ga je pozvao na okupljanje reprezentacije, ali ovaj se nije pojavio na treningu. To je potvrdio sam izbornik, koji je 1978. doveo Argentinu do svjetskog naslova. “Ne sjećam se više je li otišao na pecanje ili na neki otok. Javio mi da se nije mogao vratiti u grad jer je rijeka nabujala.”
Kultni status u Argentini
Poneka svjedočanstva graniče s antičkim mitovima. Pričaju da je jednom isključen na utakmici Central Córdobe, ali da je sudac poništio crveni karton na zahtjev bijesnih navijača. Eines je rekao El Paísu da mu je od svih priča najmilija ona o nepostignutom golu. Trinche je napravio slalom od centra do vrata, zaustavio loptu na crti, okrenuo se i počeo driblati natrag prema centru.
“Čemu bi služilo gurnuti loptu u mrežu? Pa već je bio gol! Za mene je to bio gol iako nije upisan na semafor”, komentirao je genijalac i čudak.
Legenda o Trincheu prenosi se s koljena na koljeno. “Izrastao je u simbol romantičnog nogometa, koji više gotovo da ne postoji”, oslikao ga je legendarni igrač i trener Jorge Valdano. Kultni status koji uživa u Argentini ogleda se i u izjavi koju je 1995. dao Diego Maradona povodom prelaska u rosarijski Newell’s Old Boys. Kad su mu novinari rekli da su ponosni što će najveći svih vremena igrati u Rosariju, Maradona im je odgovorio: “Najveći je već igrao ovdje, a to je Trinche Carlovich.”
