Odbojkaško zlato iz Japana dolazi i u Brčko i Bileću. Dvije najistaknutije članice ženske reprezentacije Srbije, koja se okitila naslovom prvaka svijeta, Tijana Bošković i Brankica Mihajović će, kad im obveze to dopuste, doći u svoje rodne gradove podijeliti radost sa svojim obiteljima i prijateljima.
Ponosne obitelji
Obitelj Bošković je ponosna na svoju zlatnu odbojkašicu, koja je ujedno proglašena i za najbolju igračicu na Svjetskom prvenstvu u Japanu. A Tijana ima tek 21 godinu i lijepa sportska budućnost je pred njom.
- Presretni smo zbog njezinog i uspjeha ženske reprezentacije Srbije. Išli smo na njihov doček u Beograd, kako bismo se vidjeli s Tijanom te podijelili radost s njom. Znamo koliko je ona uložila truda i treninga u sve ovo kako bi bila najbolja i vjerovala je uvijek u sebe. Pratili smo ovo Svjetsko prvenstvo i uistinu smo na kraju svi bili oduševljeni jer je ogromna stvar imati svjetskog prvaka i službeno najbolju igračicu na svijetu. Što drugo otac može kazati nego da sam ponosan na nju – rekao je otac Ljupko.
A malo je nedostajalo da se Tijana uopće ne bavi odbojkom jer joj je prva sportska ljubav bila karate. Ipak, nedostatak natjecanja ju je usmjerio prema odbojci i kasnije je sve već postalo povijest. Nažalost, zbog obveza u klubu, Tijana Bošković nije mogla svoju radost podijeliti i s obitelji u Bileći jer je odmah morala krenuti u Tursku, gdje je očekuju klupske obveze.
Podrška struke se isplatila
Brankica Mihajlović je zamalo propustila Svjetsko prvenstvo u Japanu. Ozljeda ju je odvojila od treninga i ona je imala veliku podršku u stručnom stožeru i svojoj obitelji. Za to i ne čudi kako je nakon osvajanja zlata u Japanu kazala kako je medalja namijenjena obitelji. Oni koji je poznaju ističu njezin fanatičan pristup radu, koji joj je donio veliki napredak u karijeri. Obitelj Mihajlović se zato s razlogom veselila gledajući njezine izvedbe u Brčkom.
- Svi smo nakon finala plakali od sreće. Da nas je netko vidio u tim trenucima, pomislio bi da smo poludjeli. Od samoga početka Svjetskog prvenstva imala sam osjećaj kako će Brankica kući donijeti zlatnu medalju, svima sam to govorila. Ovo je bilo prvi put da sam 100 posto bila uvjerena u to, ne znam zašto, ali imala sam osjećaj i sretna sam što me nije prevario. S Brankicom smo se čuli čim se finale završio, bila je sretna jer joj se ostvario veliki san. Ne mogu vam riječima dočarati koliko smo svi ponosni, jedva smo čekali da je vidimo, zagrlimo, da dodirnemo medalju. Bili smo u kontaktu i preko kamera pa smo nakon finala mogli uživo vidjeti slavlje jer nas je Brankica uključila kako bismo se čuli i vidjeli odmah – kaže sestra Petra Mihajlović.•
