Iz BiH ne odlaze samo informatički stručnjaci i medicinski radnici nego i sportaši, odnosno sportski stručnjaci. Kad se ljetos pročulo kako je Draženko Krmek, godinama uspješni igrač Zrinjskog, a zatim trener čapljinskih klubova – Čapljine i Višića, osnivač uzorne Škole nogometa Limači Čapljina, uhodanu nogometnu školu ostavio pomoćniku Josipu Kalfiću i krenuo u inozemstvo, za one koji prate sportska kretanja u dolini Neretve bilo je to iznenađenje.
Počasni gost
Draženka smo sreli ovih dana na završnici drugog po redu “Mogorjelo cupa 2017.”, koji se igrao u čapljinskoj velikoj dvorani. Susret smo iskoristili za razgovor s novopečenim pečalbarom, piše Večernji list BiH. Inicijator Mogorjelo cupa bio je upravo Draženko Krmek, ovaj put u ulozi počasnog gosta kojem je dopala čast podjele medalja.
Kako komentirate novo izdanje turnira “Mogorjelo cup”?
- Drago mi je što se malonogometni turnir nastavio, što prelazi u jednu tradiciju, vidim da je ove godine turnir prešao u dvoranu, gdje je puno lakše i ljepše organizirati turnir.
Vidim da je to moj kolega Kalfić digao na jednu još veću razinu. Djeca su jako zadovoljna, radosna, vidim da su i roditelji zadovoljni ovim turnirom, tako da je slika skroz pozitivna.
Što radite u “obećanoj zemlji”, jeste li u nogometu?
- U nogometu nisam, svi moji planovi vezani su uz posao koji radim, ali u budućnosti imam plan raditi u nogometu jer sam u njemu proveo čitav život, na kraju krajeva, i školovao sam se za trenera, tako da u planu sigurno imam raditi, e sad, hoću li to uspjeti organizirati, vidjet ćemo. Nadam se da hoću.
U kojem gradu stanujete, jeste li pratili neke utakmice mladih igrača njemačkih liga?
- Živim u Karlsruheu. Imao sam prilike gledati seniore, jednu utakmicu, pratio sam uzrast U10 Karlsruhea. Ono što se može primijetiti na prvi pogled, a što mi svi već znamo, je da ta djeca imaju vrhunske uvjete za trening, ne samo u Karlsruheu nego i svim klubovima koji djeluju u tom gradu. To im je jedna velika prednost u odnosu na nas, a što se tiče talenta, bit ću iskren - mi za njima nimalo ne zaostajemo.
Na osnovi kratkog iskustva iz Njemačke, kakav biste savjet dali vašem nasljedniku u Školi nogometa, Josipu Kalfiću?
- On kao pojedinac može jako malo toga uraditi. Ono što on može uraditi, a to već jako dobro radi, što smo mi i radili u ovoj školi, jest djecu učiti jednom lijepom ponašanju, i djecu i njihove roditelje, da to bude jedna kompaktna i pozitivna cjelina u zajednici.
Ono što treba djeci za daljnji napredak na prvom mjestu je popravljanje infrastrukture, da ta djeca uvijek imaju dobar teren i dobre ostale uvjete za trening. Tek onda mi možemo razgovarati o nekim rezultatima i uspoređivati se sa zemljama koje su po infrastrukturi puno, puno ispred nas, zaključio je Krmek.
Sama činjenica da je godinama nosio dres Zrinjskog, danas peterostrukog prvaka BiH, jasno govori kako je riječ o iznadprosječnom nogometašu, koji se po završetku nogometne karijere posvetio trenerskom poslu.
Nije jedini otišao
Bio je uspješan, posebno u radu s mladim nogometašima, a onda je digao sidro i otišao. Procjenjujemo kako nije jedini bivši zapaženi nogometaš koji se odlučio na taj korak u zadnje 2-3 godine, ali Draženka Krmeka smo neočekivano sreli i napravili ovaj zapis, kao svjedočanstvo sudbina dobrih bosanskohercegovačkih sportaša.
U razgovoru Krmek izražava žal što ostaje samo dva tjedna u svojoj Hercegovini. Stići će, kaže, opet, tek na ljeto. Povratak ne spominje, a iz razgovora je očito kako će daljnje nogometne planove, ako ih bude, pored posla kojeg obavlja, vezati uz “obećanu zemlju” ovdašnjih naroda, Njemačku.
