Na današnji dan, 10. listopada 1987. godine, dakle prije točno tri i pol desetljeća, u Santiago de Chileu počeo se kuhati jedan od najvećih uspjeha u povijesti jugoslavenskoga nogometa, a u kojemu su najznačajnije uloge imali Hrvati. Toga dana na Nacionalnome stadionu u Santiagu pred 67 tisuća gledatelja jugoslavenska reprezentacija do 20 godina na otvorenju Svjetskog prvenstva deklasirala je selekciju Čilea sa 4:2.
Strijelci za Jugoslavene bili su Zvone Boban (Dinamo) u 14., Igor Štimac (Hajduk) u 19., te Davor Šuker (Osijek) u 61. i 63. minuti. Uz spomenutu trojicu, u početnom sastavu Jugoslavije našli su se i Robert Jarni (Hajduk), Dubravko Pavličić (Dinamo) i Robert Prosinečki (Crvena zvezda), a na klupi rezervni vratar, kršni Tomislav Piplica iz bugojanske Iskre, te naravno izbornik, legendarni Triljanin Mirko Jozić.
Boban je igrao za čistu desetku
U nastavku toga prvenstva Jugoslavija je u skupini svladala Australiju sa 4:0 (strijelci Brnović, Šuker 2, Boban) i Togo s 4:1 (Šuker 1 gol), u četvrtfinalu Brazil s 2:1, u polufinalu DR Njemačku s 2:1 pogocima Štimca i Šukera, te u finalu, 25. listopada 1987. pred 65 tisuća gledatelja, SR Njemačku na jedanaesterce 6:5. Sva petorica Jugoslavena pogodila su u raspucavanju s bijele točke: Pavličić, Šuker, Crnogorci Brnović i Zirojević, te Boban. Zanimljivo, Jozićevi izabranici nastupili su u finalu bez Igora Štimca i Roberta Prosinečkog, koji su bili supendirani zbog kartona. Zvonimir Boban postigao je protiv Nijemaca pogodak i u regularnom vremenu za 1:0 u 85. minuti, a izjednačio je Witeczek u 87. minuti s bijele točke. Zavirili smo u Večernjakovu arhivu i pronašli izvješće s finalne utakmice objavljeno 28. listopada 1987. godine.
Večernji list na primjeri citira Stojana Protića, nekada novinara beogradske Ekspres politike, a za vrijeme SP-a u Čileu šefa tamošnjega Fifinoga press centra. Pod naslovom 'Zvonimiru Bobanu desetka' u nastavku teksta citira se Protićeva izjava:
- To je zapravo čudo kako je taj mladić u najvažnijoj utakmici dao najbolju partiju. Ne sjećam se kad sam u svojoj novinarskoj karijeri nekom igraču dao desetku. Bila je to igra, ne pretjerujem, koja se ponavlja svakih deset, ili više godina. Zvonimir Boban na Svjetskom prvenstvu u Čileu osvojio je Srebrnu loptu, Zlatna je pripala Robertu Prosinečkom, a Davor Šuker sa šest pogodaka bio je drugi strijelac turnira, iza Nijemca Witeczeka. Večernjakov izvjestitelj iz Čilea, pokojni Luka Tripković, u jednom štiklecu nakon finala napisao je kako je po mnogima najbolji igrač turnira bio Dubravko Pavličić, na žalost pokojni reprezentativac. Tripković o Dudi piše:
- Miran i staložen izvan igrališta, za razliku od nekih drugih, on niti jednom nije iskoristio slobodno vrijeme za provod, nego je s knjigom u ruci ostao u hotelu Carrera. Bio je i izvanredan 'kočničar' bilo kakvoga iznenađenja u obrani. Pavličić nije čovjek koji se žali, to nije učinio ni nakon utakmice s Njemačkom DR, kada su mu izbijena dva prednja zuba, nego je, tek kad su drugi to uočili, otišao zubaru, Anki Sapunar, čiji su roditelji s Visa – napisao je Tripković.
Mirko Jozić, danas 82-godišnjak, već godinama je u medijskoj ilegali. Povukao se sa scene, ne daje intervju, najviše zbog strahovitoga pritiska novinara iz Čilea. Prije deset godina, na 25. godišnjicu osvajanja svjetske titule, u intervjuu za Večernji list evocirao je uspomene iz Čilea. Evo nekih njegovih citata:
- Ta je reprezentacija bila je ružno pače u Savezu, nikoga nije zanimala, osim Miljanića i Antu Pavlovića. Politika je na sve načine pokušavala zapriječiti odlazak reprezentacije u Čile. Ustao je Savez boraca Beograda prosvjedujući protiv odlaska jugoslavenske reprezentacije na, kako su rekli, Pinochetovo stratište - nacionalni stadion u Santiagu.
A poslije toga slijedio je “odstrel” mojih igrača, jedan po jedan bili su pozivani u JNA: Žitnjak, Babunski, Đorđević, Florjančič, Komljenović, na kraju i Nedeljković iz OFK Beograda. Tada mi je puknuo film, rekao sam Miljaniću: “Pozovu li mi još jednoga u vojsku, idem odmah i ja u rezervu!”.
Siniša Mihajlović u svojoj autobiografiji tvrdi da ste ga izostavili jer nije popustio vašem ultimatumu: “Potpiši za Dinamo ili ne ideš u Čile.”
- Zašto bih ja postavljao ultimatum Mihajloviću? Zašto onda nisam uvjetovao Mijatoviću da će ići u Čile ako potpiše za Hajduk, s kojim je tada pregovarao? Mihajlović, tada igrač četvrtoligaša Borova, u Čile nije išao jer je liječnička ekipa ustvrdila da je ozlijeđen, čini mi se da su u pitanju bile prepone. A sada, kad znam kako se ponašao za vrijeme rata i radi ovih gluposti koje govori, radostan sam što takva osoba nije bila s nama u Čileu! - kazao je Jozić, pa dodao i ovo:
'Nisam se želio odreći Štimca i Bobana'
- Bio sam toliko ogorčen odnosom Saveza, medija i politike prema nama da gotovo nisam želio otići u Beograd na doček. Prvo smo sletjeli u Zagreb i već sam htio izići iz aviona, ali su me nagovorili. A već drugi dan vratio sam se u Zagreb.
U Čileu se, istaknuo je Jozić, nije dogodio ni najmanji incident, iako su dvojica igrača jednom prešla granicu. Nagađalo se kako su to bili Štimac i Boban.
- Uoči polufinala s DDR-om ostali su sat vremena dulje vani i član stožera to mi je dojavio. Naravno da ih se nisam želio odreći, ali sam se pravio kao da sam jako ljutit, pa sam im naredio da skinu trenirke i obuku civilna odijela. Ali, stožer me ipak molio da ih ne šaljem doma, što mi je sjajno leglo. Na sastanku uoči DDR-a, njih dvojica su u zadnjem redu, u civilkama, bez nade da će igrati, a ja kažem: “Ti, Štimac, čuvaš Sammera, a ti, Zvone, igraš po desnoj strani!”.
Štimac je na toj utakmici zabio prvi gol...
