Legendarni nogometaš Hrvatske lige, danas uspješan trener mostarskog Zrinjskog, 49-godišnji Vinkovčanin Krunoslav Rendulić protekloga je vikenda proslavio svoj prvi trenerski trofej – naslov prvaka BiH. Pobjeda nad Posušjem 2:0 matematički je Mostarcima osigurala naslov, jer sada imaju čak 17 bodova više od drugoplasiranog Borca iz Banje Luke.
Krunoslav Rendulić preuzeo je Zrinjski u polusezoni nakon odlaska s klupe Sergeja Jakirovića te odradio fantastičan posao.
– Protekla polusezona nije nam bila stresna jer je mi nismo napravili stresnom. Bili smo svjesni da imamo najbolju momčad pa smo tako prednost od tri boda ispred drugoplasiranoga u proljeće podignuli na plus 17. Izgubili smo samo jednu od 16 utakmica – počeo je svoju priču Rendulić.
Nismo financijski najmoćniji
Kako je Zrinjski sad već drugu sezonu zaredom tako dominantan u Premijer ligi BiH? Jeste li i financijski najmoćniji?
– Nismo financijski najmoćniji. Jednostavno, klub je posložen kako treba biti, nema onoga "puno babica, kilavo dijete". Kod nas se zna tko vodi klub, financije su uredne – iako nemamo tako velik budžet kao primjerice Sarajevo – i onda je sve lakše. Naravno, ne smijem zaboraviti – imamo karakterne igrače! Imam ih 26 i baš ni za jednoga ne mogu reći da mu se nešto ne da!
Koliki je godišnji budžet Zrinjskog?
– Ne znam taj podatak, ali ne vjerujem da je veći od dva i pol milijuna eura – odgovara Rendulić.
Zanimljivo, Zrinjski, uz Rendulića i njegova asistenta Sabljaka, ima i čak 12 hrvatskih nogometaša: Marića (vratar), Brekala, Magdića, Senića, Tičinovića, Kamenara, Čužea, Ivančića, Juranovića (brata reprezentativca Josipa), Malekinušića, Kiša i Mandića.
– Kada smo dovodili igrače, njihov karakter bio je presudan, sve ostalo bilo je manje bitno. U polusezoni doveo sam Ivančića, koji je nekada igrao u Istri, zatim Kiša i Albanca Ismajlgecija te vratara Marića kao zamjenu za Čondrića, koji je otišao u Kazahstan – nastavlja Rendulić, čiji sjajan rezultat dobiva na težini činjenicom kako cijelo proljeće domaće utakmice igra izvan Mostara, u Čitluku, budući da se na stadionu Pod bijelim brijegom obnavlja travnjak.
Zrinjski će ponovno u kvalifikacije za Ligu prvaka pa slijedi jačanje kadra?
– Svaka momčad je "živo biće", klub tako funkcionira, netko će doći, netko će otići. Zrinjskom predstoji izlazak u Europu, u kojoj nikada nije bio sudionik grupne faze natjecanja, ali prije toga imamo još jedan veliki izazov: nikada do sada nismo osvojili dvostruku krunu, a sada nas, 17. svibnja u Zenici, čeka finale Kupa s velikim suparnikom Veležom. Veliki favorit? Nismo, ma to je jedna utakmica, tu su šanse pola-pola.
Vaša dva bivša kluba, Gorica i Šibenik, bore se za ostanak?
– U Šibeniku sam ušao iz druge u prvu ligu praktički bez budžeta, bez ijednoga eura. U Gorici sam imao stabilan klub, cilj je bio biti peti-šesti, afirmirati mlade igrače, ponoviti polufinale Kupa. Međutim, došla je jedna loša serija rezultata, jer sam ušao u polusezonu praktički bez sedmorice igrača od jeseni, što ozlijeđenih, što prodanih. Kada sam otišao, klub je bio šesti, s bodom manje od pete pozicije, u polufinalu Kupa smo ispali, ali afirmirali smo brdo mladih igrača; Kotarskoga, Babeca, Fruka, Mitrovića... Gorici ništa ne zamjeram, predsjednik Črnko bio je izuzetno korektan.
Derbi 'Bože sačuvaj'
Može li se uopće reći tko vam je draži, Šibenik ili Gorica?
– Ne može, iako sam u Šibeniku bio dulje, i kao igrač pa onda i kao trener četiri godine, a u Gorici sam proveo osam-devet mjeseci. Njezina bodovna prednost, koliko god se činila mala, nije baš mala, a ima i lakši raspored od Šibenika.
Jeste li gledali derbi Hajduk – Dinamo?
– Nisam gledao jer sam imao svoju utakmicu, ali kako čitam, derbi je bio Bože sačuvaj. Bolje da ga nisam gledao.
Bili ste nekada igrač Hajduka, je li to vaš najdraži klub u Hrvatskoj, budući da ste tamo i igrali?
– Da, igrao sam u Hajduku, lijepe su to uspomene, Hajduk mi je drag, ali opet ne mogu reći ni da mi je Dinamo manje drag. U ovom poslu nema mjesta za sentimente, moraš biti profesionalac.
Što ćete ako vas Hajduk jednoga dana pozove za trenera?
– O tome ću misliti ako se to dogodi – nasmijao se Rendulić.
Znate da je, čim Hajduku ne ide najbolje, trener odmah na udaru?
– To je takav temperament. Ali ne kažem da se slažem s time. Meni to nije baš normalno...
Može li Kup, ako ga osvoji, spasiti Hajdukovu sezonu?
– Ako ga osvoji, spasit će im sezonu sigurno. Trofej je uvijek trofej, sve što je bilo prije, odmah se zaboravi – zaključio je Rendulić.
