Na današnji dan, 15. srpnja, prije točno godinu dana, hrvatska nogometna reprezentacija nastupila je u finalu Svjetskog prvenstva i u spektakularnoj utakmici izgubila od Francuske 2:4.
Finalnu utakmicu u Moskvi pratila je i predsjednica Republike Kolinda Grabar–Kitarović, koja se u razgovoru za naš list prisjetila toga dana, jednoga od najvećih u povijesti hrvatskog sporta.
Kako je izgledao vaš dan 15. srpnja 2018. u Moskvi, s kim ste proveli vrijeme do početka utakmice Hrvatska – Francuska, kakav ste osjećaj imali u vezi utakmice; je li bilo strepnje? Jeste li na dan utakmice razgovarali s izbornikom Dalićem?
– Dan smo počeli snimanjem poruke na ruskom jeziku pozivajući ruske navijače da, s drugim putnicima na charter letu za Moskvu, navijaju za Hrvatsku. Sa mnom su putovali i suprug i djeca na naš račun. Tog sam se dana službeno susrela s predsjednikom Putinom, a poslijepodne sam otišla i do hotela u kojem su odsjeli naši nogometaši te sam kratko porazgovarala i s izbornikom Dalićem.
Svi smo bili pomalo nervozni. Utakmica je bila emocionalni roller coaster (tobogan smrti). S jedne strane, malo ljudi je vjerovalo da ćemo ući u finale. S druge strane, kad smo osvojili drugo mjesto – ne sviđa mi se riječ „izgubiti” u ovom slučaju jer su momci bili sjajni, pobjednici u srcu koji su zaslužili pobjedu – bili smo istodobno i sretni i tužni i ponosni.
Bila sam na tribinama s predsjednikom Putinom, predsjednikom Fife Infantinom i francuskim predsjednikom Macronom. Kad smo sišli na teren na svečanost podjele medalja, igrači su mi prilazili s tužnim licima i pomislila sam – cijela Hrvatska zasigurno sada slavi njihovo postignuće, a mi smo neopravdano tužni. Jer zapravo iz te smo utakmice izašli kao pobjednici, ne brojem golova, već srcem kojim smo igrali za našu voljenu. Izreka „Francuzi su osvojili SP, a Hrvati srca cijeloga svijeta” pronijela se širom svijeta.
Bili ste na finalnoj utakmici u dresu hrvatske reprezentacije; kako je taj potez dočekan u svečanoj loži među ostalim uglednicima, kako je primjerice reagirao francuski predsjednik Macron? Ili Putin? Što ste im rekli uoči utakmice – jeste li bili uvjereni u našu pobjedu?
– Naravno! Uvijek podržavam našu nacionalnu reprezentaciju i navijam za nju – kad god mi obveze to dopuštaju odlazim na njihove utakmice i pratim rezultate. I to ne samo nogometaša, nego i naših zlatnih olimpijaca i svjetskih prvaka: vaterpolista i rukometaša, kao i naših sjajnih tenisača, veslača, skijaša, gimnastičara... i uvijek nosim naš nacionalni dres.
To sam i najavila domaćinima i Fifi, i nitko nije prigovarao radi toga. Štoviše, Infantino je skinuo sako i zavrnuo rukave. Za mene, kao i za njih, Hrvatska je bila glavni dio SP–a; naše jedinstvo i timski duh.
Drugo, željela sam time poručiti članovima naše nacionalne reprezentacije: „Momci, vjerujem u vas i u vašu pobjedu”. Ja osobno, kao vjerujem i svi Hrvati diljem svijeta, osjećala sam ogroman ponos nakon ove utakmice jer naši igrači, osim izuzetne nadarenosti i sportskog duha, pokazali su svoju ljubav prema domovini, iskreno domoljublje, a svoja srca ostavili su na terenu. Kada poštujete svoje protivnike i idete do pobjede zahvaljujući vjeri u sebe i poštenoj igri, tada svoj rezultat – ma kakav on bio – slavite sa svojim narodom. Na taj način sam ih ohrabrivala, bila sam vrlo ponosna na njih i njihove stavove koje su sami izrazili vlastitim riječima: Hrvatska iznad svega! – kazala je Predsjednica i dodala:
– Zamolila sam Putina, Macrona i Infantina da odemo u svlačionice čestitati objema ekipama. Nakon one famozne kiše na terenu još su nas Francuzi zalili šampanjcem. Skandirali su “Croatie, Croatie!”. Tijekom utakmice bili smo dobro i složno društvo. Predsjednik Macron i ja čestitali smo jedno drugome na golovima. Doista je prevladao sportski duh.
Kako ste se osjećali kada ste se kao predsjednica Republike Hrvatske pojavili na finalnoj utakmici SP–a; koliko je sama ta činjenica važna za međunarodni ugled Hrvatske, ne samo u sportskom smislu?
– Bila sam iznimno ponosna. Ključna promjena koju je cijeli svijet prepoznao bila je jedinstvo hrvatske nogometne reprezentacije, skromni i ponizni igrači koje je njihov izbornik predvodio kao jednu dušu i tijelo. Svi stručnjaci isto tvrde, da ovo svjetsko prvenstvo potvrđuje da se na vrhu nogometnog svijeta mogu samo proslaviti timski igrači, a ne pojedinačne zvijezde.
Hrvatska je reprezentacija došla do pobjede zahvaljujući sjajnim igračima i izborniku Zlatku Daliću, koji je momčad preuzeo pred kraj kvalifikacija. Svojim izvanrednim pristupom momčadskom radu ujedinio je sjajne pojedince i stvorio jedinstvenu momčad kojoj su zajedništvo, profesionalnost, poniznost, izgaranje za svoj tim i za svoju zemlju bili prioriteti i nesporne vrijednosti.
Kako je hrvatska nogometna reprezentacija dokazala, čak i mala zemlja – od 4 milijuna građana koji žive u zemlji i otprilike jednakim brojem Hrvata koji žive u inozemstvu – može stajati rame uz rame velikim silama.
Nakon utakmice bili ste na pobjedničkom podiju s igračima Hrvatske i Francuske: je li to bilo određeno protokolom ili je to bila vaša želja? Izgledali ste vrlo emotivno, grlili ste aktere finala, čak i francuske nogometaše; što ste primjerice tada govorili utučenome Modriću, a što Francuzima?
– Odlazak na pobjednički podij bio je određen protokolom. Kad je kiša počela pljuštati, imala sam osjećaj da i nebesa plaču. Gledala sam igrače i pomislila: „Osvojili ste srebro u najpopularnijem sportu na svijetu, a ipak se tome ne veselite.“
Kada je došao Luka Modrić, koji je dobio svoj pokal kao najbolji igrač SP–a, vidjela sam u njegovim očima kako bi on rado zamijenio svoju nagradu za trofej svjetskog prvaka. Suzdržanost je dobra za diplomaciju, ali tamo, na stadionu, podijelila sam i pokazala osjećaje svoje zemlje i svoje momčadi i toga me nije bilo sram.
Imate li dojam da hrvatski sport, napose nogomet, pa i naše društvo nije dovoljno iskoristilo uspjeh naše nogometne reprezentacije na SP–u u Rusiji ili to nije uopće učinilo?
– Nažalost, u pravu ste. Danas kada je zahvaljujući novim načinima komuniciranja svijet jedna velika razglednica, imidž zemlje izuzetno je važan. Vrlo je važno kako nas doživljavaju drugi, ali još je važnije – kako uistinu mi doživljavamo sami sebe.
Iako Hrvatsku ne treba gledati samo kroz sport, jer ona je mnogo više od toga, svijet je u Rusiji svjedočio koliko je Hrvatska posebna. Bila je to sjajna prilika u globalnom smislu i dobar trenutak da shvatimo kako je krajnje vrijeme da sami počnemo pričati o sebi i predstavljati se onako kako je primjereno i potrebno, a ne onako kako to žele drugi.
Stoga sam okupila neke od naših ponajboljih stručnjaka kako bismo pronašli najbolji način stvaranja prepoznatljivog imidža kojim bi ojačali svoju poziciju u odnosu na druge države i u međunarodnim odnosima u cijelosti, a posebno u odnosu na one države koje su nam izravni konkurenti u područjima u kojima se želimo isticati.
Smatrala sam da moramo iskoristiti trenutak svjetskog interesa i pozitivnih dojmova koje imamo nakon Svjetskog prvenstva u nogometu. U svim susretima, od onih sa svjetskim državnicima do „običnih“ ljudi na ulici, shvatila sam koliko je naš nastup na Svjetskom prvenstvu pomogao da percepcija o Hrvatskoj bude pozitivna.
Taj uspjeh i sve druge uspjehe, ne samo sportske, moramo pretvarati u trajnu pozitivnu sliku i graditi vlastito samopouzdanje – zaključila je predsjednica Kolinda Grabar–Kitarović.
