U petak je pred nekoliko stotina igrača, trenera, ljubitelja rukometa i gostiju održana proslava 30. obljetnice djelovanja Hrvatskog rukometnog kluba Međugorje. Nazočne je tom prigodom pozdravio i zahvalio svima koji su doprinijeli razvoju kluba Ante Vidović Rumora, predsjednik HRK Međugorje. Potom se nazočnima obratio i načelnik općine Čitluk Marin Radišić čestitajući domaćinima na 30. obljetnici življenja, ovog u svijetu poznatog mjesta, za rukomet.
Dodijeljene zahvalnice
Blagoslov skupa potom je obavio fra Marinko Šakota, međugorski župnik. Nakon toga je prikazan tridesetominutni film o HRK Međugorje. Tijekom večeri dodijeljene su zahvalnice tvrtkama, pojedincima bivšim i sadašnjim igračima i trenerima, sponzorima, članovima uprave i zaslužnim pojedincima. Posebnu čestitku klubu uputio je i premije Vlade HNŽ-a dr. Nevenko Herceg. Voditelj večeri Damir Suton je na početku kazao sve najvažnije o povijesti kluba. Naime, kada je u ljeto 1988. godine veliki sportski entuzijast Žarko Dodig sazvao osnivačku skupštinu Sportskog društva Međugorje, mnogi su kritičari sumnjali u uspješno djelovanje tog sportskog kolektiva. No, Dodig je zadao jasan cilj - razvoj sportskih aktivnosti i kulture na cijelom području po njemačkom modelu sportskih kolektiva. U uvjetima koji nimalo ne obećavaju izazov je bio ostvariti zamišljene ciljeve. Za prvog predsjednika društva članovi skupštine izabrali su Žarka Dodiga, a za predsjednika skupštine Stanka Sivrića, dugogodišnjeg djelatnika općine Čitluk. U sklopu društva djelovale su četiri sekcije: rukometna, nogometna, odbojkaška i teniska sekcija, iz kojih su kasnije izrasli klubovi. Rukometna sekcija bila je zasigurno najuspješnija sekcija SD Međugorje. Pročula se priča o igračima koji su svoje prve rukometne korake učili na parkingu – asfaltnom igralištu na Krstinama. Već nakon tri mjeseca rada sekcija je brojila 60 članova u starosnoj dobi od 16 do 25 godina, kako u natjecateljskoj momčadi tako i u školi rukometa. U prvoj godini natjecanja u Prvoj hercegovačkoj međuopćinskoj ligi rukometaši SD Međugorje uvjerljivo su osvojili prvo mjesto. Te godine nastupili su i na više rukometnih turnira u Mostaru, Goraždu, Trebinju, Sarajevu te na nekoliko turnira u Njemačkoj. Na svim tim turnirima Međugorčani su pokazali iznimnu nadarenost te im je talent omogućio vrlo brz napredak. Tako su već iduće sezone u Međugorju gostovali rukometni velikani kao što su tadašnji “Chromos” Zagreb te “Mehenika” Metković. Od samog formiranja prijavljuju se na službenim natjecanjima u Republičkoj regionalnoj ligi Srednja Bosna i Hercegovina sa sjedištem u Zenici. Prva utakmica odigrana je protiv RK Leotar na turniru u Međugorju. Ovo iskustvo svakako je dobro došlo mladim rukometašima za stjecanje temeljnih znanja nužnih za ovaj rang natjecanja.
Trenirali u Širokom Brijegu
Početkom Domovinskog rata klub nije prekidao s radom iako nije bilo ligaških natjecanja. Međugorski rukometaši išli trenirati u Široki Brijeg. Tijekom Domovinskog rata rukometaš i trener rukometne škole Međugorje Draženko Šego položio je svoj život na oltar domovine. Na proljeće 1994. godine pedagozi tjelesne kulture i mnogi drugi, na ranijim temeljima podigoše svoje ime i rukomet na pripadajuću razinu. Uz igrački kadar, koji je stvaran od 1988., mobilizirana je školska mladež koja je trebala stvoriti široku bazu za kvalitetan izbor domaćih igrača. Na razini tadašnje HR HB, formiran je Rukometni savez – čiji je član postao i RK Međugorje, koji je te iste 1994. godine u Livnu na završnom turniru osvojio treće mjesto. Ovaj neočekivani uspjeh napravio je pravu “eksploziju” interesa za ovaj sport u Brotnju, pa je uprava kluba u natjecateljskoj 1994./95. godini prijavila čak dvije ekipe u prvoligaškim natjecanjima. Naime, prva ekipa je i dalje igrala pod imenom RK Međugorje, a druga ekipa, sastavljena od juniora kluba, pod imenom RK Međugorje – Feniks. Seniorska momčad osvojila je prvo mjesto u HR HB, a juniori su u toj sezoni osvojili prva mjesta u svim natjecanjima juniora u HR HB u natjecateljskoj 1995./96. g. RK Međugorje igra u prvoj ligi HR HB i osvaja četvrto mjesto. Godinu dana kasnije, u sezoni 1996./97. ponovno prijavljuju dvije ekipe i to: RK Međugorje i RK Međugorje Uno. RK Međugorje – Uno, kao starija i iskusnija ekipa te 96./97. osvaja drugo mjesto, gubeći naslov za gol-razliku od RK Izviđača iz Ljubuškog, koji ima neusporedivo bogatiju tradiciju igranja rukometa. I iduće 1997./98. natjecateljske godine broćanski rukomet predstavljaju ponovno ove dvije ekipe, od kojih RK Međugorje Uno osvaja treće mjesto, čime je izboreno pravo na doigravanje za prvaka FBiH. U kolopletu političkih i drugih okolnosti, doigravanje nije održano, a u europska natjecanja upućeni su klubovi iz drugog saveza FBiH. Godine 1998./99. nadareni rukometaši Brotnja ponovno nastupaju kao jedna ekipa HRK Međugorje i u toj sezoni osvajaju treće mjesto u ligi, a u Kupu HR HB igraju finale s RK Izviđač iz Ljubuškog. Te godine održana su natjecanja po skupinama u doigravanju za prvaka BiH. U svojoj skupini HRK Međugorje osvaja drugo mjesto, a na državnoj razini treće mjesto, nakon pobjede nad ekipom Banović u Čitluku. Po drugi put u Brotnjo dolaze nerazumljive odluke iz sjedišta EHF-a iz Beča, naime, političkom odlukom ustupljeno je jedno mjesto rukometašima iz Republike Srpske tako da je trećeplasirana ekipa RK Međugorje još jedanput administrativno zaustavljena u svom nastojanju predstavljanja rukometnoj Europi. Nakon teškog proživljenoga poraza izvan parketa, tadašnja uprava kluba, zbog odluka u Savezu i državi, povukla se iz daljnjeg rada u klubu. Godine 2000. tadašnji iskusniji igrači kluba Ante Vidović́ Rumora, Krešimir Pavlović, Perica Ostojić, Jozo Vasilj, Miro Bencun i dugogodišnji djelatnici Martin Šego i Nikola Vasilj Mina, uz pomoć poznatog rukometnog trenera Jere Alujevića, ponovno su pokrenuli rad kluba i uključili se u natjecanje jedinstvene Premier lige BiH te zauzimaju treće mjesto u ligi FBiH.
Igraju i poluzavršnicu Kupa HR HB u Grudama za 2000./2001. Nada u rukometnu budućnost Brotnja ogleda se što se na već utvrđene temelje ugrađuju vlastiti stručni kadrovi (igrački, sudački, trenerski i dr.) i što je izborna baza proširena na sve mjesne škole obuhvaćajući tako sve dobne vrste. Izgradnja sportske dvorane u Čitluku zasigurno je razriješila sve dileme oko kvalitetne organizacije utakmica. Kriza vođenja i rezultata u 2003./2004. godini zasigurno su generirali i istupanje iz natjecanja u Drugoj rukometnoj ligi BiH. Kroz godine djelovao je i Ženski rukometni klub u Međugorju za koji je najviše zaslužan trener kluba Živko Jurković. HRK Međugorje se trenutačno natječe u Prvoj ligi FBiH – skupina Jug. U organizaciji ovog kluba već 13 godina zaredom održava se Međunarodni rukometni memorijalni turnir “Stanko Sivrić” na kojem nastupaju djeca iz regije i cijele Europe. Već sljedeće godine (2019.), u pripremi je 14. po redu izdanje ovog memorijala. Iako su mnogi igrači započeli i završili karijeru braneći boje ovog kluba, valja istaknuti igrače ponikle u HRK Međugorju koji su gradili karijere izvan granica BiH. Na prvom mjestu je Marin Šego, vratar hrvatske reprezentacije. Igrao je za HRK Međugorje, HMRK Zrinjski, RK Izviđač, Perutnina PIPO IPC, RK Zagreb, SPR Wisla Plock, VT Kielce, a trenutačno igra u Pick Szeged, zatim Dragan Ćavar (HRK Međugorje, RK Izviđač, HMRK Zrinjski, Perutnina PIPO IPC, bivši reprezentivac BiH, danas trener HRK Međugorje), Ante Vidović Rumora (HRK Međugorje, RK Čapljina, RK Metković, RK Izviđač i nekoliko klubova u Njemačkoj, današnji predsjednik HRK Međugorje), Milan Dugandžić (HRK Međugorje, RK Izviđač, nastupi u klubu u Njemačkoj, reprezentativac mlađih kategorija), Petar Bubalo (HRK Međugorje, RK Izviđač, nekoliko klubova u Njemačkoj, trenutačno igra u HC Oliympiakos, reprezentativac BiH), Marko Maki Ivanković (HRK Međugorje, RK Izviđač, trenutačno igra u RK Vogošća, reprezentativac mlađih kategorija), Boris Marić (HRK Međugorje, RK Škripar, RK Izviđač, HMRK Zrinjski, nekoliko klubova u Njemačkoj, reprezentativac mlađih kategorija, današnji pomoćni trener HRK Međugorje), Dinko Dodig (HRK Međugorje, HMRK Zrinjski, RK Metković, trenutačno igra u Njemačkoj, juniorski reprezentativac RH), Boris Miletić (HRK Međugorje, RK Izviđač, HMRK Zrinjski, RK Metković, reprezentativac mlađih kategorija), Andrija Bubalo (HRK Međugorje, nekoliko klubova u Njemačkoj, reprezentativac mlađih kategorija). Valja spomenuti i trenere koji su obilježili ovaj klub, to su: Živko Jurković, Milorad Prusina, Draženko Šego, Žarko Dodig, Mladen Škorput, Ivica Dragičević, Jere Alujević, Vatromir Srhoj, Stjepan Grbavac, Mišo Ćavar, Stjepan Šimić, Ljubo Dadić, Snježana Bazina, Ivica Zovko te u novije vrijeme: Zdravko Petković, Hrvoje Marić, Ivan Gigo Lovrić, Dražen Madžar, Silvijo Ivandija, Zdenka Krezić, Dragan Ćavar.
