S lakoćom, kako se i očekivalo, 43-godišnji Mirko Filipović slavio je u svom 50. nastupu u slobodnoj borbi održanoj u njemu najdražoj areni, u Saitami. Postigao je osmu pobjedu zaredom, što je niz kakav nije postigao ni u najboljim godinama, kada je prije borbe s velikim Fjodorom nanizao sedam pobjeda. Ovom prigodom stradao je, i to prilično, Tsuyoshi Kohsaka (47) koji je položio oružje za samo 62 sekunde borbe.
Krenuo je japanski veteran prilično ambiciozno, čak je pokušao napasti Cro Copa šakačkim tehnikama, no nakon jednog promašaja, Mirko ga je uhvatio s leđa i to je bio početak kraja za toga “kamikazu” koji je i sam znao da mu izgledi nisu veliki.
Prekinuo sudac izvan ringa
Nakon pet desnih krošea iz hvata s leđa, hrvatski gladijator srušio je Japanca te ga na podu dokrajčio sa 37 što jačih, što slabijih udaraca šakama. Da je po sucu u ringu, to mrcvarenje bi još potrajalo, no intervenirao je bodovni sudac i prekinuo masakr.
- Moj je posao da se borim sve dok sudac ne prekine borbu, a on je pogriješio i prekasno ju je prekinuo, a to su situacije kada udarac-dva previše mogu biti jako opasni. Čujem da je Kohsaka završio u bolnici, možda mu je slomljena i koja kost lica, a ja se mogu samo nadati da nije ozbiljno ozlijeđen - rekao je Mirko u ringu uz odobravanje publike. Je li on to s godinama gladijatorstva smekšao kada je toliko suosjećao s onim koji je njemu htio otkinuti glavu?
- Iznad svega, htio sam pobijediti, ali nikad nisam želio da bilo koji protivnik bude teže ozlijeđen. I u ovakvim sportovima treba vladati fair-play. Osim toga, i sam Kohsaka bio je svjestan da nema previše izgleda, ali se toliko želio okušati sa mnom da ovakvu priliku nije htio propustiti. Svjestan sam da nije bio protivnik moga kalibra i da tu borbu neću pamtiti, no dodijelili su mi ga nakon što su neki puno mlađi odbili borbu sa mnom.
Pitali su nas neki, ako je već bila takva razlika u klasi, zašto se Mirko nije malo poigravao s Kohsakom već je okončao posao dok se gledatelji u dvorani nisu još dobro ni smjestili na sjedala.
- Nema tu prostora za poigravanje. U ringu nikoga ne smijete podcijeniti. Kohsaka ima težak udarac i jedan trenutak nepažnje dovoljan je i da ja prerano odem na spavanje. Zato sam se pripremao kao i za svaku drugu borbu. Ozbiljno i intenzivno. Neki su se pak zapitali zašto se Mirko uopće oprašta od sporta kojim se proslavio kada je u njemu i dalje tako dobar da bi na satu fiziologije na Kineziološkom fakultetu mogao biti ogledni primjerak.
- Nemojte potezati tu priču. Jednom treba reći dosta je. Tijelo je traumatizirano, tu su i degenerativne promjene na tetivama.
A taj kraj, posljednja borba koja će to doista i biti, održat će se 31. prosinca 2018. Za godinu dana. Tako je najavio. – To je maksimalni rok do kojeg mogu produljiti karijeru. Volio bih u međuvremenu imati jednu do dvije borbe da me to održava u treningu i da u tom oproštajnom dvoboju budem na visokoj razini borbene spremnosti.
Sin Ivan bio je nervozan
A tada uz njega 15-godišnjeg sina Ivana možda neće biti, kao ovaj put, jer nasuprot Mirka bit će opasniji borac od Kohsake.
- Članovima obitelji gledanje borbe uživo može biti traumatično, no ovo je bila idealna prilika da povedem sina da me vidi na djelu prije no što se oprostim odnosno da se upozna sa svijetom u kojem sam živio i zarađivao za egzistenciju. Protivnik nije bio toliko opasan, ja sam bio vrhunski pripremljen te je rizik bio minimalan pa sam se usudio povesti sa sobom i maloljetnog sina.
A Ivan je borbu pratio kao član njegova tima, iz kuta.
- Bio je to emotivan trenutak za nas obojicu. Ivan je bio cijelo vrijeme sa mnom, dok sam bio na liječničkom pregledu, kada sam se zagrijavao i kada sam izlazio u ring. Osjetio sam prije borbe da je bio malo nervozan pa sam mu rekao da sjedne u prvi red, gdje ga je i čekalo mjesto, ako mu je sve to odveć stresno. No, ring je samo pet metara dalje pa to i nije neka razlika. Rekao sam mu prije borbe da se ne boji i da će sve biti u redu Petnaestogodišnji Ivan bio je jedan od trojice Mirkovih sekundanata.
- Ivan je bio uz ring uz Stipu Drviša i prijatelja Mladena Blažaka. Osim borbe, za njega je i sam odlazak u Japan nezaboravna uspomena. I dok sam ja vrijeme uglavnom provodio na treningu ili u sobi pokušavajući uhvatiti nešto sna, organizator je Ivanu i mojim dečkima dodijelio vodiča koji ih je proveo kroz tokijske znamenitosti.
