Na vjetrovitom Šubićevcu nije bilo idealnih uvjeta za igru, pa su obje momčadi podbacile u kreaciji i napadačkoj izvedbi. Snažan orkanski vjetar zablokirao je svaku mogućnost tečnijega, bržega i preciznijega protoka lopte, a i ulog je bio prilično velik, jer obje momčadi se bore za goli prvoligaški život, što su startu umanjuje mogućnost povećanoga rizika u igri i borbe spuštenih rukavica. Neki to nazivaju strogo kontroliranim nogometom.
U prvom poluvremenu stoga su se dogodila samo tri šuta u okvire vrata. Vezist Varaždina Postonjski s 30 metara je iz slobodnog udarca pokušao iznenaditi vratara Labrovića, s poveće distance zapucao mu je i Gabrijel Boban, ali oba puta šibenski vratar bio je spreman. Domaćin je zaprijetio tek jednom; Schildenfeld je u 44. minuti glavom zapucao nakon ubačaja iz kuta, a Varaždinci su očistili gotovo s gol-crte.
Jurić poput Kollera
U drugom poluvremenu, kada je počela kiša, a vjetar pojačao, domaćin je ipak krenuo energije i proizveo strahovit pritisak prema golu Varaždinaca. Pa ipak, bio je to starodmodan otočki nogomet, napadi bjesomučnim centaršutevima iz svih pozicija, kojima je staložena obrana gostiju s lakoćom odolijevala. Za takav nogomet Šibenčanima je trebao u napadu igrač košarkaških dimenzija, poput Jana Kollera ili Johna Carewa, dok ni 1,90 cm visoki Australac Deni Jurić nije uspio doći do izražaja. Zanimljivo, Deni Jurić u 18 prvoligaških nastupa i sedam pogodaka već je nadmašio golgeterski učinak svoga brata Tomija Jurića, koji je u dresovima Lokomotive i Intera postigao samo četiri pogotka. Šibenik je u nastavku utakmice tako imao jalovu, sterilnu dominaciju, u kojoj nije uspio proizvesti niti jednu suvislu akciju, niti stvoriti izglednu šansu. Šibenčanima očito lakše ide protiv jačih suparnika, poput Rijeke i Dinama, pa je tako posljednju domaću pobjedu upisao još 1. studenoga prošle godine nad Rijekom (1:0). Od tada je u sljedeće četiri utakmice na svome Šubićevcu upisao samo jedan remi i tri poraza. U drugom poluvremenu ove utakmice u momčadi Šibenika debitirao je 27-godišnji Argentinac Ignacio Bailone, pojačanje narančastih iz američkog drugoligaša San Antonija. Bailone u startu ima jednu zgodnu preporuku; naime, može se prodati kao Messijev susjed jer dolazi iz grada Rosarija, iz kojega je rodom i najbolji svjetski nogometaš. Kao i zvijezda PSG-a Ángel Di María.
Šibenik je tako ove sezone postao najhispaniziraniji klub u povijesti Prve HNL. Njegovi većinski vlasnici su Kolumbijci, a u njegovoj svlačionici su također Kolumbijci Mesa, Mina, Mena, Nieva i Contreras, Španjolac Álvaro Martín te spomenuti Argentinac Bailone.
Udaljeni od opasne zone
Obje ove momčadi tako sigurnim putem koračaju kroz proljetni dio prvenstva i korak po korak se udaljavaju iz opasne zone. Šibenik je tako u proljetnim dijelu prvenstva osvojio osam od 15 bodova, dok je Varaždin, pod vodstvom Zorana Kastela, skupio sedam bodova u četiri utakmice. Međutim, ono što su Šibenik i Osijek prikazali u ovoj utakmici niti Rendulića, niti Kastela ne može činiti ponosnim. Ovo je sigurno bila najlošija i najdosadnija utakmica ovoga proljeća u Prvoj HNL, a smiono konkurira i za najjeziviji horor od nogometa u cijeloj prvoligaškoj sezoni.
Ta je utakmica sadržavala vatromet od samo tri šuta u okvir vrata, Šibenik je imao posjed lopte od 70 posto te čak 11 udaraca iz kuta, a opet ni to mu nije bilo dostatno da čak ni ozbiljno zagrije vratara Horkaša. Ovo je bila utakmica u kojoj nije bilo igrača utakmice.
