Tko je Aleksander Čeferin (53), čelnik Uefe koji se beskompromisno suprotstavio europskom nogometnom elitizmu i minirao temelje Superlige? Dakle, taj je nadobudni, ambiciozni ljubljanski odvjetnik prvi put za predsjednika Uefe bio izabran u rujnu 2016. godine, uvjerljivo pobijedivši na izborima Nizozemca Van Praaga, te tako postao sedmi predsjednik Uefe, odnosno prvi iz neke zemlje istočnije od Karavanki.
Naime, europskim nogometom od 1954. godine drmali su Danac (Schwartz), Švicarac (Wiederkehr), Talijan (Franchi), Francuzi (Georges i Platini) te Šveđanin (Johansson) pa su kandidatura, a potom i glatka pobjeda Slovenca značile svojevrsni zaokret u europskom nogometu. Novo poglavlje u kojemu nema podilaženja velikim nogometnim nacijama i u kojemu “mali” imaju svoju šansu. Čeferinova popularnost i moć, ali i karizma i nedvojbena sposobnost u veljači 2019. godine rezultirali su njegovim reizborom za predsjednika Uefe, ovoga puta bez protukandidata te s jednoglasnom potporom svih 55 članica federacije. Slovenac ima mandat do 2023. godine, a najnoviji rasplet situacije oko Superlige daje mu snažan vjetar u leđa. Njegovi potporni stupovi na pozicijama dopredsjednika Uefe su Šveđanin Nilsson, Poljak Boniek, Mađar Csanyi, Portugalac Gomes, Španjolac Rubiales i Englez Gill, dok Davor Šuker figurira kao bliski suradnik i čovjek od najvećega povjerenja. Usto, uz slavnoga Bonieka, jedini je predstavnik bivših velikih nogometaša u Izvršnom odboru Uefe.
Još 2016. godine, u nastupnom govoru na kongresu Uefe u Ateni, Čeferin je najavio borbu protiv osnivanja Superlige kojom su već tada “prijetili” najbogatiji klubovi. Već tada stekao je simpatije manjih nogometnih saveza postavši tako njihov zaštitnik i saveznik, a najčvršću potporu ima u nacionalnim savezima regije iz koje dolazi.
Čeferin je nogometni dužnosnik postao 2011. kada je izabran za predsjednika Slovenskog nogometnog saveza (NZS). Pod njegovim je vodstvom NZS postigao veliki organizacijski i infrastrukturni iskorak. Tako je sagrađen nogometni centar vrijedan 8,5 milijuna eura, a sjedište Saveza preseljeno je iz Ljubljane u Brdo kod Kranja.
Nije dugo igrao nogomet
Bivši slovenski nogometni reprezentativac i nekadašnji Dinamov centarfor Primož Gliha (53) poznaje Čeferina još iz djetinjstva. Obojica su rođena u Grosuplju, u slovenskoj pokrajini Dolenjskoj, pohađali su istu osnovnu školu, “Louis Adamič”, čak išli u isti razred.
– Nogomet smo počeli igrati zajedno, u istom školskom dvorištu, potom i u istome klubu, našemu Grosuplju – ispričao nam je jednom zgodom Gliha i dodao:
– Aleksander se nije dugo zadržao u nogometu, ne znam je li uopće bio registriran za NK Grosuplje. Naime, prešao je brzo na košarku, a potom i na karate, u kojemu je dogurao do crnoga pojasa. Međutim, kako Čeferin dolazi iz obitelji intelektualaca, majka mu je bila ravnateljica škole, a otac odvjetnik, Aleksander se posvetio obrazovanju. Morao je više učiti nego ja i nije imao vremena za profesionalno bavljenje sportom.
No, Gliha ipak tvrdi da je Čeferin bio nadaren nogometaš.
– Jednom smo zgodom igrali revijalnu malonogometnu utakmicu u Kopru; Englaro, Židan, Čeferin, ja... I predsjednik je na njoj zabijao golove poput Zlatana Ibrahimovića, poznatoga po potezima iz borilačkih sportova. Pitao me jedan neupućeni prijatelj: – Tko je ovaj, ne poznajem tog igrača, strašan je! A ja sam ga zezao: Kako ne znaš, pa taj ti je bio proslavljeni centarfor u Italiji! Eto, Aleksander se uopće nije razlikovao od nas, bivših profesionalaca.
Čujete li se s Čeferinom otkad je u Uefi?
– Gotovo svakodnevno, a jednom tjedno dolazi na hakl u Grosuplje. U izvrsnom je fizičkom stanju, zato što najmanje dva-tri puta tjedno ima karataške treninge. Čeferin je pravi asket, sport mu je opsesija, zato što mu je posvećen cijeli život. Da se nije posvetio studiju, bio bi vrhunski profesionalni sportaš. Ali, fascinantna je ta njegova privrženost sportu, poznavanje sporta i navika sportaša. Činjenica da razmišlja kao sportaš velika je prednost za jednoga sportskog dužnosnika na visokoj funkciji – kazao je Gliha.
Prije nego što je ušao u nogometne vode, Aleksander Čeferin bio je odvjetnik u obiteljskoj odvjetničkoj kući Čeferin, čije je sjedište u Grosuplju. Zajedno s ocem, dr. Peterom Čeferinom, i bratom dr. Rokom Čeferinom, osnivač je tvrtke koja zapošljava više od trideset odvjetnika.
Čeferinova supruga Barbara je fotografkinja, imaju tri kćeri, Ninu, Nežu i Anait. Predsjednik Uefe ima kuću u mjestu Zavala, na južnoj strani otoka Hvara, i ondje ljetuje svake godine, a ne skriva da je u mladosti navijao za Hajduk.
Jeste li znali da je Čeferin hajdukovac, pitali smo legendarnoga Branka Oblaka (73), bivšega igrača Hajduka i jednoga od najvećih slovenskih nogometaša svih vremena, nekada člana slavnoga Bayerna i jugoslavenskog reprezentativca.
– Ne, nikada mi nije rekao da je navijao za Hajduk. A radili smo svojedobno zajedno, bio sam uz njega u nogometnom savezu, na poziciji savjetnika. Njegov otac došao mi je s molbom da pomognem Aleksandru kada je postao predsjednik SNZ-a – kaže Oblak.
Sposoban i pošten djelatnik
I jeste li mu pomogli?
– Savjetovao sam mu svojedobno da uzme Katanca za izbornika, a potom, nakon što Srečko nije uspio odvesti Sloveniju na SP, zamjerio sam Čeferinu što ga nije smijenio, nego mu je dao još jedan mandat. Čeferin nije bio nogometaš i ne zna puno o nogometu, mi baš više nismo u dobrim odnosima i ja ga baš ne volim. Jednom smo zajedno putovali u Zürich, pa mi je tom zgodom zamjerio što sam, tobože, kasnio u zračnu luku. A nisam kasnio. Tu smo se razišli. Ne dopuštam da mi netko dijeli lekcije na tako drzak način. Tamo, u Zürichu, prišao mi je Ottmar Hitzfeld i srdačno me pozdravio. Pokraj nas stajao je Čeferin i ja ih nisam želio upoznati – nastavio je Oblak.
Je li Čeferin za vas u Sloveniji heroj, bez obzira na vaš odnos?
– Za mene on nije heroj. On je samo pošten, sposoban i dobar nogometni dužnosnik, koji je u ovom slučaju sa Superligom reagirao kao normalna većina kojoj je stalo do nogometa, onakvog kakav je već sto godina. I ja bih postupio na isti način – dodao je Oblak.
