Dinamo i Hajduk dva su kluba bratska... taj je slogan bio dio uobičajenoga folklora na najvećemu hrvatskom derbiju devedesetih godina. A kakav je danas odnos velikih rivala, gdje je nestalo bratstvo?
Faktografski: dogodilo se to 8. veljače 2004. godine u Širokom Brijegu, kada je u finalu Memorijalnoga turnira Gojko Šušak momčad Dinama, predvođena Zdravkom Mamićem, u 35. minuti susreta s Hajdukom napustila travnjak. U tom trenutku Dinamo je vodio 1:0, a Mamić je svoju odluku bio objasnio riječima kako "više nije bilo uvjeta za nogomet". Naime, navijači su tijekom cijele utakmice na teren ubacivali opasne predmete poput noževa, boca pa čak i cigli.
Tko je uopće mogao naslutiti da će to biti posljednja prijateljska utakmica između najvećih suparnika, dva kluba koja su još davno prije Drugoga svjetskoga rata razvila i njegovala žestoko rivalstvo, ali i imala dovoljno sportske kulture da bi gotovo svake godine odigrala barem jednu međusobnu prijateljsku utakmicu.
Primjerice, Hajduk je na svoj tradicionalni turnir Trofej Marjan, koji se održavao od 1974. do 1989., pa potom još jednom 2002. i 2003. godine, čak devet puta u goste bio pozvao Dinamo. S kojim se Hajduk na tom turniru sastao šest puta.
– Kada je Hajduk 1981. godine doveo Blaža Sliškovića, na Trofeju Marjan bilo je toliko publike da je splitski klub mogao otplatiti taj transfer, i još je bio u plusu – prisjeća se za Večernji list legendarni splitski radijski reporter Edo Pezzi.
Nedostaje nam fernese
No, trebaju li se Hajduk i Dinamo vratiti tradiciji i opet početi igrati prijateljske utakmice?, pitali smo Pezzija.
– Naravno da bi trebali i meni je istinski žao što je ta tradicija ukinuta. Na žalost, karcinom je zahvatio odnose dviju klubova, najviše zahvaljujući upravama klubova koje su nastale umjetnim putem, i koje posve zanemaruju ono što je esencija nogometa – radost, veselje, viteštvo. Na žalost, kronično nam nedostaje sportske fernese i objektivnosti. Evo, Hajduku već 15 godina nitko ne valja i za sve mu je netko drugi kriv. Istodobno, nitko iz Hajduka ne reagira na ono što se u korist Hajduka dogodilo u utakmici s Istrom 1961 – ističe Pezzi i nastavlja: – Možda sam nostalgičan, ali meni zaista nedostaju prijateljske utakmice Dinama i Hajduka. Evo, zašto oni primjerice ne bi igrali utakmice humanitarnoga karaktera, za neku plemenitu svrhu, kao što se glazbenici okupljaju na koncertima? Nema toga događaja koji bi okupio više ljudi od susreta Dinama i Hajduka.
Pezzi evocira jednu anegdotu koja će najbolje oslikati nekadašnje odnose aktera u bijelim i plavim taborima.
– Nikada neću zaboraviti kako me 2001. godine, neposredno nakon što je Goran osvojio Wimbledon, nazvao Marko Mlinarić, a pokraj njega je bio i Velimir Zajec. Ta dva simbola Dinama prenijela su mi tada svoje veselje i sreću zbog Gorana te naglasili kako je to uspjeh cijele Hrvatske. To je ono što nam danas nedostaje. Neka bude zdravoga rivalstva i naboja među klubovima, ali neka bude i korektnoga odnosa, međusobnoga respekta, poštovanja – zaključio je za Večernjak Pezzi.
Ukrajinci miroljubivi
A kako stvari stoje u drugim zemljama u odnosima velikih suparnika? Primjerice, grčki klubovi Olympiakos i Panathinaikos praksu igranja prijateljskih utakmica prekinuli su još 1977. godine. Također, međusobne prijateljske utakmice ne igraju Fenerbahçe i Galatasaray te kijevski Dinamo i Šahtar.
– Mi ne igramo prijateljske utakmice sa Šahtarom zato što imamo i previše međusobnih susreta u službenim natjecanjima; prvenstvu, kupu, superkupu – pojašnjava pomoćni trener kijevskog Dinama Ognjen Vukojević i dodaje: – Među navijačima dvaju velikih ukrajinskih klubova vlada suparništvo, ali oni su miroljubivi, nenasilni, i među njima nema velikih incidenata. Dapače, zna se dogoditi da se zajedno druže prije utakmica.
No, navijači Dinama nisu prihvatili trenera Lucescua, jer je prije radio u Šahtaru?
– Ja sam stao iza njega, jer on je Alex Ferguson istočne Europe, najveći trener u tom dijelu kontinenta i moj najbolji učitelj. Navijači će uvijek prijeći preko svega kada je rezultat u pitanju, a mi smo s Lucescuom osvojili sve što smo mogli.
Zanimljiva situacija dogodila se nedavno u Škotskoj, kada je bio najavljen prvi prijateljski susret Rangersa i Celtica. Trebao se igrati u studenome na turniru u Sydneyu, no Rangersi su se povukli s turnira nakon što su njihovi navijači iz protesta prekinuti utakmicu s Dundee Unitedom u ožujku bacajući u teren razne predmete, uključujući teniske loptice i role toaletnog papira.
