Samo je jedna debata bila prije tekme na školskom ili u parkiću na dva mala – tko je bolji, Pelé ili Maradona? Nikad odgovora, već se i tada, 80-ih godina, od šmekera i znalaca moglo čuti da to “nije usporedivo, ma drugi je to nogomet bio”.
U jednom bi se složili svi – nitko nikada nije imao takvu moć na nogometnom terenu da jednu momčad pretvori iz gubitnika u pobjednika sposobnog da zasjedne na krov svijeta. S ove distance, pogotovo bi se to odnosilo na Diega Maradonu i njegovo razdoblje u Napoliju kamo je došao iz Barcelone. Upravo se tim dijelom života “malog zelenog” bavi HBO-ov dokumentarac “Diego Maradona”.
Film je sklopljen od 500 sati do sada neviđenog ili malo viđenog materijala snimljenog za Diegova igranja u Napoliju, ne samo s terena ili treninga već i iz privatnog života, vijesti o njemu emitiranih tada u medijima, a onda i sa Svjetskog prvenstva koje će ključno utjecati na Argentinčevu karijeru, onog u Italiji 1990. godine. I nema tu previše ustezanja, kao rijetko do sada, Diego Maradona prikazan je u cijelosti, kao veliki igrač i kao osoba, sa slabostima poput bilo koga drugog.
Prava priča počinje dolaskom tadašnjeg predsjednika Napolija Corrada Ferlaina u Barcelonu po Argentinčev potpis. Bilo je to prije 35 godina, pa smo i mi pomalo zaboravili okolnosti Diegova dolaska u Kampaniju. Bio je to grad koji se i tada, kao i prije par godina, davio u smeću, obilježavala ga je sirotinja. No opet, Ferlaino je otvorio lisnicu i duboko zavukao ruku da bi kupio najboljeg nogometaša svijeta.
Slavna “Božja ruka”
Da, bio je to i grad u kojem je imala što reći Camorra. Euforija je ipak obuzela napuljske ulice, prvu je tiskovnu konferenciju osiguravala policija koliki je interes bio. I imala je posla već nakon prvog pitanja. Neki je nesretni novinar Diegu postavio pitanje zna li kako je moguće da je novac za njegov transfer pristigao od Camorre? Diego se nije stigao ni oglasiti, a već se Ferlaino ustao i izvrijeđao novinara i zapovjedio da ga izbace van. Ipak, nije sve počelo kao priča iz snova, zaredao je Napoli s porazima na početku prvenstva, a Diego nije ni približno izgledao kao najbolji. Trebalo je još malo volje i posvećenosti da bi se Maradona pokazao u najboljem svjetlu i pretvorio Napoli u momčad kadra osvojiti Scudetto kao i Kup Uefe. Djelo oskarovca Asifa Kapadije, koji je 2015. kipić dobio za dokumentarac o Amy Winehouse, ali potpisuje i Sennu, film o jednom od najvećih vozača svih vremena, zapravo i nema zamjerki.
Jer, uspješno je uspio prikazati Maradonu kao nogometaša kroz bravure na travnjaku kojima se tek rijetko uspijevaju približiti asovi Messi ili Ronaldo. I to uz nogometaševu pomoć, što nije bilo uvijek lako. Ali i Diega kao čovjeka neotpornog na izazove i emocije koje prolazi i svatko drugi. Primjerice, SP u Meksiku 1986. godine, po kojem ćemo Maradonu ipak prije svega pamtiti, donio mu je svjetsku titulu koju Messi i Ronaldo ipak nemaju, tek da se zna.
Pratile ga medijske afere
Četiri godine kasnije Maradona proživljava antiklimaks jer igra se SP u Italiji, i to u trenucima kada mu odnos s napuljskim navijačima nije tako prisan, a onda se događa nešto o čemu se nije razmišljalo.
Nakon četvrtfinala s Jugoslavijom – prikazano je kako je Tomislav Ivković Maradoni skinuo penal – slijedi polufinale upravo s Italijom. Samo po sebi još nekako, ali previše je bilo to što se utakmica igrala baš u Napulju. Igrao je Diego riskantnu kartu, tražio je od napuljskih tifosa da stanu iza njega. Nisu poslušali. A onda se dogodilo da Argentina pobijedi, i to na penale. Maradona je bio efikasan i uredno je proslavio gol. Bijesu Talijana nije bilo kraja, kamenovali su mu kuću, počeli iznositi neugodne detalje iz njegova života, o uživanju kokaina što je završilo i službenom istragom. Film iznosi i nepoznate ili malo poznate detalje odnosa s mafijaškom organizacijom Camorrom s početka ovog teksta, poglavito s Carmineom Giulianom, sinom Luigija, šefa moćnog klana Giuliano.
Ispalo je da je Maradona uživao u svemu što mu je Camorra mogla pružiti – kokainu i prostitutkama u neograničenim količinama. Svi su se okrenuli protiv njega, pregled urina otkrio je tragove kokaina, dobio je 15 mjeseci zabrane igranja, više nikada neće igrati u Italiji, a Napoli sljedećih 28 godina neće osvojiti prvenstvo. Još ga čeka. Tu je i priča o Diegovu izvanbračnom sinu, prvoj velikoj medijskoj aferi koju je imao u Napulju. Diega Armanda Maradonu Sinagru nije priznavao sve do 2003. godine. Film tim priznanjem i završava, kao da se želi naglasiti da je i takav izvanzemaljski i kontroverzni nogometaš ipak samo čovjek.
