Nakon nogometne “elitne” Premijer lige, Prva liga FBiH, te paralelne Prva liga Republike Srpske čine drugi stupanj bh. nogometa.
To je tako, nikako drugačije, iako kvaliteta nogometa i uvjeti u kojima igraju klubovi ovih liga “debelo kaskaju” za uvjetima u kojima žive premijerligaši.
Usporediti ovu ligu s ligama u državama bivše Jugoslavije ili ligama u nogometno razvijenim europskim zemljama “nije humano”.
Ništa nije isto: od infrastrukture, financija, stručnoga rada, rada s mladima i ostalim uvjetima.
Razlike i suprotnosti
A još govorimo o razlikama između klubova unutar same lige, naći ćemo još veće razlike i suprotnosti. Nešto je bolje u klubovima koji su više sezona ili barem jednu igrali u Premijer ligi. Takvih je osam: Velež, Olimpik, Jedinstvo, Zvijezda (ovi klubovi drže četiri prva mjesta na kraju jeseni) te sedmo Orašje, trinaesti Metalleghe, četrnaesti Vitez i petnaesta Bosna. Ostalih osam redom su “starosjedioci”, iako ih je većina “letjela” u niži stupanj lige pa se opet vraćala u Prvu ligu...
Jesenski je prvak Velež, koji se nakon nekoliko sezona pokušava vratiti u Premijer ligu. Velež djeluje čvrsto i stabilno, pa se čini da ga malo tko može prestići i skinuti s vrha. Velež ima 39 bodova. Samo je tri puta igrao neodlučeno, a u ostalim utakmicama pobijedio, uz puno “naj” (najviše pobjeda – 12, bez poraza je, dao je najviše golova – 43, gledalo ga najviše publike).
Drugi Olimpik (32) imao je oscilacija. Sedam bodova iza mostarskog Veleža nije nedostižno, osobito ako u 4. kolu svlada Veleža na Otoci. Treće Jedinstvo (28) ima tradiciju, dobru infrastrukturu te najveću gledanost nakon Veleža.
Ima jake i “vruće” sponzore (privatne poduzetnike) te trenera Vladu Jagodića, koji je doveo klub do pod vrh, nakon što je proljetos Jedinstvo jedva izborilo ostanak. Zvijezda (27) nekad djeluje kao čvrsta cjelina, nekad kao “amatersko kazalište” (porazi od Veleža 0:7 u Mostaru i Rudara kući 1:6).
I tako – Zvijezda teorijski može na vrh, a jesen je završila s “0” gol – razlikom, 24:24! Rudar (26) posebna je priča. Igra u Prvoj ligi od njezina utemeljenja (2002./03.). Uvijek je kandidat za viši stupanj – koji nikada nije izborio! Tošk (24) je jesenas iznenadio više nego pozitivno jer ranije je uvijek bio u borbi za spas, čak i ispadao iz prvoligaškog društva.
Orašje nikad s mrtve točke
Orašje (21), nekad jaki premijerligaš, 2006. osvajač Kupa BiH i sudionik europskih natjecanja, igra po formuli “korak naprijed, korak nazad, nikad s mrtve točke”. Goražde (21) nakon četiri kola nije imalo ni boda, onda je nanizalo pet pobjeda...
I Čapljina (21) puno oscilira. Cilj – ostanak u ligi ne bi trebao biti upitan. Igman i Bratstvo (po 19) moraju se dobro pripremiti i pojačati... da im status ne dođe u pitanje. Slaven (16), Metalleghe i Vitez (po 14) “gacaju” u blatu. Da o Bosni (9) i Novom Travniku (7) - koji je jedinu pobjedu izborio u zadnjem kolu jeseni, ni ne pričamo, ta jednom su nogom već u drugoligaškom društvu. Ipak, u igri je još 45 bodova, tako da i oni još mogu izbjeći selidbu.
Zimska je stanka dugačka, traje 105 dana. Pa možemo reći: do 2. ožujka “tko živ, tko mrtav”. Klubovi koji nisu u oskudici mogu se pojačati, obaviti kvalitetne pripreme, igrati prijateljske susrete i spremni ući u proljeće... •
