Hrvatski košarkaši u četvrtak u Grazu igraju protiv Austrije. Sudar je to reprezentacija za koje se misli da pripadaju različitim svjetovima, no činjenice su za Hrvatsku brutalne. Jer, prvi put košarkaši iz Lijepe Naše moraju igrati pretkvalifikacije za Eurobasket, pri čemu Austrija nije košarkaški narasla, nego je Hrvatska krahirala jer prvi put igra ovako nisku razinu natjecanja.
A umalo je dobio cipelu
No da ne bi doživjeli poraz, koji bi više bolio i od onoga od Rumunjske u Zadru otprije četiri godine, valjalo se raspitati o suparniku. I dok se v. d. izbornika Aco Petrović raspitivao kod trenera austrijskog prvaka Aramisa Naglića, mi smo nazvali diplomiranog kineziologa Gorana Patekara, negdašnjeg košarkaša Maksimira i trenera u Zagrebačkom košarkaškom savezu koji još od 2000. radi u Austriji.
Što kao košarkaški trener, što kao učitelj tjelovježbe u hrvatskoj gimnaziji u gradišćanskom Oberwartu.
– Od trenerske plaće u austrijskoj košarci može se živjeti samo u Beču i zato ja radim u školi. A u Austriju sam dospio sasvim slučajno, na preporuku tadašnjeg direktora Cibone Bože Miličevića. A on me predložio jednom gradišćanskom Hrvatu s kojim je bio u nekom poslovnom odnosu, a koji je bio veliki zaljubljenik u košarku. I tako sam ja završio u Oberwartu kao trener mlađih uzrasta, a bio sam i trener prve momčadi.
A upravo je naš sugovornik bio taj koji je u Austriju doveo njihova najboljeg igrača, razigravača Bogića Vujoševića (30, 192 cm).
– Jedan moj dobar prijatelj kazao mi je da ima igrača za mene. I tako je, autobusom do Graza, u Austriju stigao Vujošević. On je u mlađim uzrastima igrao za Srbiju, a nakon nekog vremena provedenog u Oberwartu kazao mi je da bi rado ostao jer bi si tu htio izgraditi život.
A malo je nedostajalo da Bogić dobije cipelu.
– Prvi trener nije vjerovao u njega, no kao njegov pomoćnik ja sam mu sugerirao da, u utakmici koju smo gubili 12 razlike, uvede Vujoševića i on je preokrenuo susret. Nakon te partije, a to su planirali, više ga nisu mogli otpustiti, a na koncu je Vujošević s Bečom tri godine zaredom bio prvak države. I danas je najplaćeniji igrač u austrijskoj košarci.
Osim Vujoševića, "unser kader" čine još trojica igrača s prezimenima koja sugeriraju podrijetlo s prostora bivše SFRJ, a to su Renato Poljak (25, 198 cm), Jozo Radoš (29, 208 cm) i Omer Suljanović (17, 201 cm), o kojeg nam Patekar kaže:
– Njegov otac je iz Tuzle i bivši je reprezentativac koji danas ima svoju košarkašku akademiju u Beču, jednu od sedam koliko ih ima u Austriji, a, koliko znam, Hrvatska nema nijednu. A Poljak i Radoš tipična su hrvatska prezimena.
– Radoš je uz Vujoševića najiskusniji u toj austrijskoj vrsti i najveća je zvijezda. Njegovi roditelji su Hercegovci, no on je rođen u Austriji. Poljakovi su pak iz Bednje, on se rodio u Beču i rođak je hrvatskog nogometnog reprezentativca Andreja Kramarića.
Kakvog suparnika Hrvatska u četvrtak može očekivati?
– Mladu i energičnu momčad koja jest kvalitetom slabija od Hrvatske, ali neće je se uplašiti. Uostalom, prije nekoliko godina imali su šut za pobjedu protiv Srbije. Doduše, tada su pomogli Srbiji s izborgom grada domaćina jer u Beču je jako puno Srba, a ovaj put učinili su isto i s Hrvatskom, jer očekujem da će u Grazu biti više hrvatskih nego austrijskih navijača. Ključ za Hrvatsku bit će obrana na Vujoševiću, koji sjajno igra dva na dva. U ovoj utakmici pojaviti bi se mogao i Željko Jukić, otac i trener trofejne austrijske plivačice Mirne Jukić, koji je izvorno košarkaški trener.
– Njega je u Austriju, kao košarkaškog trenera, doveo isti čovjek koji je doveo i mene, a kada je on u tadašnjem Oberwartu htio trenirati tri puta dnevno, a ne tri puta tjedno, otišao je dalje i postao plivački trener.
U Austriji je igrao i Knego
Najpoznatiji austrijski košarkaš je Jakob Pöltl (27, 216 cm), prvi centar NBA sastava San Antonio Spurs, no on neće igrati, baš kao ni Rašid Mahalbašić (211 cm, 32), centar Burgosa, koji više ne želi igrati za nacionalnu vrstu.
Inače, najpoznatiji hrvatski košarkaš koji je dosad igrao u Austriji Cibonina je legenda Andro Knego, koji je u ovoj zemlji zimskih sportova odigrao svoju posljednju sezonu.
– Ovdje u Oberwartu igrao je i Đuro Simon, otac Krune Simona, ali i Parezanović, Rizman te Andriano Jelavić, otac vrlo talentiranog Andrije Jelavića – prisjeća se Goran Patekar.
