Zlatko Saračević, hrvatski rukometni velikan, pokopan je u četvrtak poslijepodne u Aleji hrvatskih velikana na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Zlatko Saračević preminuo je u nedjelju od posljedica srčanog udara, i to nakon velike pobjede nad glavnim konkurenticama za naslov prvakinja Hrvatske – Lokomotivom.
Sa svojim se ''kokicama'' još jednom zagrlio i krenuo put kuće, ali do nje nije stigao. Završio je u bolnici zbog srčanog udara, a nakon 40 minuta reanimacije liječnici su mogli samo konstatirati smrt. - Saračevića ću pamtiti po tome što je uživao biti mi pomoćnik. Jednom prilikom rekao mi je da se uz mene osjeća kao pravi rukometni trener. Uz mene nije bio samo figura već je aktivno sudjelovao u svim treninzima. Nisam ga imao prilike trenirati jer, kada sam došao za trenera Zagreba, on je već završio igračku karijeru. Uvijek ću ga pamtiti kao čovjeka koji se znao šaliti, koji je dizao atmosferu. Ali bio je on i malo samozatajan. Nikad nije pokazivao svoje emocije, a u sebi se sigurno znao “gristi”.
– Bio je jedan od najboljih desnih vanjskih šutera. Ako ne i najbolji. Njegova uloga u osvajanju zlata na Igrama u Atlanti bila je velika – istaknuo je Lino Červar.
Zlatko Saračević bio je omiljen u svim sportskim krugovima, a njemu je bila omiljena njegova Kornelija. Supruga mlađa 28 godina koju je ostavio za sobom, a s kojom se vjenčao 2014. godine. Par se upoznao na moru, ali ne na običnom ljetovanju. Naime, Saračević je otvorio noćni klub u Zadru, a Kornelija se prijavila za posao. Zaljubili su se na prvi pogled i tu kreće njihova predivna priča.
Prije sedam godina, u crkvi Svetog Križa u Sigetu, uplovili su u bračnu luku. Sa Saračeve je strane njihovu ljubav posvjedočio Božidar Jović, dugogodišnji prijatelj i suigrač iz reprezentacije s kojim je osvojio olimpijsko zlato. Saračević je rođen 5. srpnja 1961. u Banjoj Luci, a s jugoslavenskom reprezentacijom osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Švicarskoj 1986. i brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. U dresu hrvatske reprezentacije bio je olimpijski pobjednik iz Atlante 1996., svjetski doprvak sa SP-a na Islandu 1995., osvajač brončane medalje na Europskom prvenstvu u Portugalu 1994. i zlata na Mediteranskim igrama 1993. u Languedoc-Roussillonu.
Sa Zagrebom je bio europski prvak 1992. i 1993. godine, dok je s Veszpremom bio europski doprvak 2002. Kao član hrvatske reprezentacije 1996. godine dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar". Tijekom trenerske karijere vodio je Zamet, Nyíregyhazi, Čelik, Dubrovnik, PPD Zagreb, te Podravka Vegetu.
Pokoj vjecni daruj mu gospodine svijetlost vjecna neka mu svijetli..