Kad je riječ o mnogim spornim političkim (ne)prilikama u Bosni i Hercegovini, često se “u pomoć“ pozove priča o Buridanovom magarcu. Radi se o priči prema kojoj se magarac ne može odlučiti između dvaju jednakih plastova sijena i ugiba od gladi zbog svoje neodlučnosti. U Hrvatskoj općoj enciklopediji stoji: “To znači da se ne može odgovoriti na pitanje može li se čovjek pod jednakim okolnostima odlučiti za i protiv onoga što je jednakovrijedno.“ Buridanov magarac u filozofiji argument je za tezu da volja nije određena vanjskim motivima.
Priča o magarcu koji se ne može odlučiti između dvaju jednakih plastova sijena pripisuje se Jeanu Buridanu, francuskom svećeniku, filozofu i fizičaru, rođenom u Bethunu oko 1295.godine, a umro je oko 1358. godine. Studirao je u Parizu i postao rektorom. Uveo je u teoriju novu veličinu, impetus: kada se tijelo baci, ono dobije određeni zamah (impetus). Prethodi zakonima veličine gibanja i inercije. Kao filozof bavio se etikom i slobodom volje.
Pojedini politički analitičari znaju reći kako se kreatori BiH ne mogu odlučiti Između nacionalnog ili građanskog koncepta pa zbog te neodlučnosti BiH se dovodi u priču koja podsjeća na onu o Buridanovu magarcu. No, što učiniti da se to ne dogodi? Postoji provjereno rješenje - konsocijacijska demokracija. Temelji Daytona su na konsocijaciji, a druga je stvar što se ti temelji ruše i to po najmalobrojnijem narodu koji bi trebao biti kamen temeljac. Magarac sit, a stogovi na broju!
