Sve češće čujemo da je netko ili nešto personifikacija nečega. Personifikacija je prikazivanje ili predočavanje apstraktnog pojma u liku neke osobe. Vladimir Anić u Velikom rječniku hrvatskog jezika navodi da to može biti i neka prirodna sila, predmet, ideja i slično.
Povijest pamti neke ličnosti kao personifikaciju zla, ali postoje ličnosti koje su personifikacija dobra, slobode, pravde. U književnosti personifikacija je pjesnička figura u kojoj se pojavama, stvarima ili pojmovima pridaje svojstvo živih bića. “Olovne i teške snove snivaju oblaci nad tamnim gorskim stranama”, stihovi su Antuna Gustava Matoša, kojima veliki pjesnik oblacima daruje nešto što je ljudsko – snove. Prema Hrvatskom leksikonu personifikacija je vrsta metafore kojom se oživljuje nešto neživo, apstraktno.
Prema rječnicima personificirati znači davati pojavama, stvarima ili pojmovima lik, jezik i druge odlike razumnih ljudskih bića, a personificirati može značiti utjeloviti, utjelovljavati, predstavljati nešto. Persona je svaka osoba, svaki čovjek, čeljade, a u prenesenom smislu, istaknuta ličnost. Latinska riječ persona znači maska, uloga, osoba, a fikcija je nešto što je izmišljeno, privid.
Tako ono što je u jednom dijelu Bosne i Hercegovine personifikacija dobra, u drugom dijelu može biti sasvim suprotno od toga i obratno. Često čujemo kako je Bosna i Hercegovina personifikacija ovoga i onoga. Bosna i Hercegovina je gotovo i personifikacija same - personifikacije!
