Od 2. ožujka otvoren je pristup svim dokumentima u vatikanskom Apostolskom arhivu vezanima uz djelovanje pape Pija XII. Simbolično je za otvaranje arhiva izabran dan kada je prije 81 godinu kardinal Pacelli izabran za papu. Konačno povjesničari iz cijeloga svijeta imaju pristup dokumentima (njih više od 1,3 milijuna) o Piju XII., papi od 1939. do 1958., kojeg mnogi optužuju da nije dovoljno učinio za spas Židova koje su progonili nacisti.
Crkva voli povijest, ne plaši je se
Podsjetimo, Pio XII. kardinalom je proglasio zagrebačkog nadbiskupa Stepinca pa ima onih koji misle da bi se u arhivu, koji se do prije godinu dana zvao Tajni, a papa Franjo mu je promijenio ime u Apostolski (ili Papinski), mogli pronaći i do sada nepoznati dokumenti o Stepincu. No mnogo je i onih koji smatraju da je osnovna sinteza njegova pontifikata objavljena 1965. u 11 svezaka “Actes et documents du Saint Siège relatifs à la Seconde guerre mondiale”.
Sada su dostupni dokumenti koji se odnose na 73 arhiva, 15 arhiva državnog tajništva, 21 arhiv rimskih kongregacija i kurijalnih ureda, tri Države Grada Vatikana i osam ostalih. Ukupno, dakle, 120 raznih fondova i serija, odnosno oko 20.000 arhivskih jedinica. Vatikanski arhiv može dnevno primiti po 60 istraživača, a već je sada zauzet do srpnja ove godine (prijave su, naime, počele u listopadu 2019.) jer je otvaranje arhiva još lani u ožujku najavio papa Franjo.
– Crkva se ne plaši povijesti, dapače, voli je – kazao je tada Franjo.
Bilo je potrebno 13 godina da se u red dovede 16 milijuna listova, više od 15 tisuća omotnica i 2500 fascikala. Sada predstoji dug posao povijesnih istraživanja i analiza. Iluzorno je očekivati da će se odmah otkriti prava istina o tom razdoblju. Možda se neće otkriti nikakva posebna istina ili ona koju tražimo, jer jednostavno nema takvog dokaza koji bi mogao otkloniti sve dvojbe, kako one u negativnom tako i one u pozitivnom smislu. Teško je donijeti zaključak o tako kompleksom i tragičnom pontifikatu jer će gotovo uvijek ostati dvojbe i sjene. Ima ljudi koji opravdavaju njegovu šutnju o nacističkom progonu Židova, kažu da je tako štitio i one koji su im pomagali u bijegu, a s druge ima onih koji ga optužuju za šutnju, i to ne samo tijekom već i poslije Drugog svjetskog rata. Papa Franjo se nada da će “ozbiljno i objektivno povijesno istraživanje znati dovoljno kritično ocijeniti ključne trenutke tog pontifikata, nesumnjivo vrijeme velikih poteškoća, mučnih odluka, ljudskosti i kršćanstva...”
Istraživanje arhiva je besplatno, a pristup dokumentima mogu zatražiti samo znanstvenici koji moraju imati završen najmanje petogodišnji fakultet i biti specijalizirani za istraživanje povijesti. Zahtjev za dobivanje dozvole ulaska u Papinski arhiv upućuje se vatikanskoj prefekturi i, osim osobnih podataka (ime, prezime, adresa, nacionalnost), mora se priložiti fakultetska ili doktorska diploma, pismo ustanove koju se predstavlja i za koju se želi provesti istraživanje, treba se navesti profesiju i razlog zbog kojeg se želi pristupiti arhivu te priložiti fotokopiju osobnog dokumenta i jednu sliku.
Jedna od tajni koje se želi rasvijetliti jest i priprema atentata na Pija XII. Hitler ga je htio ubiti kao odmazdu za uhićenje Mussolinija premda Vatikan s tim uhićenjem nije imao veze. List talijanskih biskupa Avvenire pisao je o tome i ovih dana te objavio, uz ostalo, kako je atentat na papu tada planirao glavni stožer za sigurnost Reicha u Berlinu poslije 25. srpnja 1943. Izvor novih informacija o tom planu je Niki Freytag von Loringhoven (72), sin jednog od organizatora atentata, pukovnika Wessela Freytaga von Loringhovena. On živi u Münchenu i kaže da je napad na Pija XII. osmišljen u čuvenom venecijanskom hotelu Danieli nel Lido 29. i 30. srpnja 1943. tijekom susreta šefa njemačke protuobavještajne službe Wilhelma Canarisa i talijanskog šefa kontrašpijunaže generala Cesarea Améa, a susretu je prisustvovao i otac Nikija Freytaga von Loringhovena. Nijemci su obavijestili Cesarea Améa da se Führer želi osvetiti za uhićenje Mussolinija otmicom ili ubojstvom kralja Vittorija Emanuelea III. ili pape Pija XII. Amé je, vrativši se u Rim, izvijestio o tome planu, za što je doznao i njemački veleposlanik u Vatikanu te obavijestio Berlin koji je tada odustao.
Vatikan nije priznao NDH
Tadašnji Vatikan, što se i do sada znalo, znao je da je ustaški pokret podijeljen na one koji su bili skloniji njemačkim nacistima i na one sklonije Mussolinijevim fašistima. No mislili su da bi svako utjecanje pojačalo podjele u Crkvi. Moglo bi se pomisliti da je Pio XII. znao što se događalo u Hrvatskoj jer su u Vatikan stizale informacije koje su slali ne samo zagrebački nadbiskup Stepinac već i drugi biskupi, kao vatikanski predstavnici. Neka pisma pohranjena su u Zagrebu, neka već i objavljena, ali moguće je da će se naći i nova u vatikanskom arhivu. Tu bi se, prije svega, mogli otkriti dokumenti tzv. vatikanskih agenata koji nisu ostavili pisani trag u Hrvatskoj.
Vatikan nikada nije priznao NDH, nikada nije poslao apostolskog nuncija u Zagreb, ali je u vizitatorsku misiju poslan benediktinski opat iz Monteverginea mons. Giuseppe Ramiro Marcone. Njega je na ljeto 1941. Sveta Stolica uputila kao apostolskog vizitatora kako bi “štitio interese katolika u toj državi”, ali nije smio ni “zanemariti odnos s vladom nove balkanske države rođene 10. travnja 1941. raspadom Kraljevine Jugoslavije”.
Marcone je upućen na prijedlog tadašnjeg državnog tajnika kardinala Luigia Maglionea, a službeno ga je imenovao Pio XII. 23. srpnja 1941. u Rimu.
“Rečeno mi je kako Sveta Stolica ne može priznati kraljevinu Hrvatsku sve do okončanja rata. S druge strane vjerski interesi hrvatske nacije zahtijevaju poluslužbenog predstavnika Svete Stolice pod nazivom apostolski vizitator”, napisao opat Marcone u svojoj autobiografiji.
Samo tri tjedna nakon dolaska u Hrvatsku apostolski vizitator uputio je Svetoj Stolici detaljan izvještaj u kojem je opisao uvjete u kojima su se nalazili Židovi. Rimska kurija odmah mu je odgovorila i njemu je 3. rujna stiglo pismo državnog tajništva u kojem su mu precizno opisali papine direktive kojih se morao savjesno pridržavati.
U pismu državnog tajništva preporučivala se “umjerenost u tretiranju Židova koji se nalaze na teritoriju Hrvatske”.
Dakle, neke se stvari znaju, ali možda ima još nekih prepiski Marconea i državnog tajništva o kojima se do sada ništa nije znalo. Pavelić je poslije rata neko vrijeme boravio u Italiji i Rimu, pa je i pitanje koliko je o tome znao Vatikan i što je zapisano u arhivu.
