Francuski satirički časopis Charlie Hebdo na naslovnici je prikazao ljude u lokvi krvi nakon što ih je pregazio kombi uz riječi: “Islam, religija mira... vječnog”.
Aluzija naslovnice je jasna, a kritičari drže, prenose mediji, da vrijeđa cijelu jednu religiju i njezine vjernike. No u doba kad se umjetničkom i slobodom izražavanja nerijetko propagira vulgarnost, nesnošljivost, mržnja, provokacije koje ne zadovoljavaju kriterije estetike, nažalost, malo što nas može šokirati, ali pitanje je čemu služi sloboda izražavanja lišena ljudske odgovornosti?
Izrugivanje kršćanima
Inače, Charlie Hebdo je imao kontroverzne naslovnice i na račun kršćana, Presveto Trojstvo u homoseksualnom činu, Boga s kalašnjikovom, pa su reagirale i vatikanske novine ističući da iza obmanjujuće zastave beskompromisnog sekularizma Charlie Hebdo zaboravlja da vjerski vođe svih religija godinama pozivaju da se odbaci nasilje uime vjere i da je to bogohuljenje. – U ovom slučaju, kao i u nekim drugima koji nisu vezani samo za francuski satirični časopis, prelazi se granica ljudskih i moralnih načela i pravda se slobodom izražavanja. Nisu tu u pitanju slobode nego korištenje slobode izražavanja da bi se povrijedilo drugoga. To nikad nije i ne može biti prihvatljivo s bilo kakvih moralnih i etičkih stavova i načela. Ovakav pristup koji nije karakterističan samo za Hebdo vidjeli smo i u tiskovinama u drugim zemljama. Umjesto slobode izražavanja potiče porast mržnje, sukoba, nesnošljivosti. Takvi potezi uime slobode razmišljanja trebaju biti podložni javnoj osudi – kaže sociolog religije prof. dr. Ivica Maštruko.
“Umjetnost” bijesa
Dodaje da se često u javnim glasilima izjednačavaju vjera i religija s postupcima religijskih vodstava. No mnogi, nažalost, ne znaju razliku između to troje. Uostalom, pod egidom umjetničkih sloboda svjedočili smo i u nas “umjetnosti” nastaloj prije svega s ciljem da šokira i izruguje se vjeri na najneumjesnije i najvulgarnije načine.
