Danska, koja se godinama ubraja u najsretnije države svijeta, prva je država EU koja zbog jačanja desnice i problema s getoizacijom imigranata namjerava izmjenama zakona i provođenjem programa “Jedinstvena Danska” do 2030. iskorijeniti geta. Jedni u tome vide kraj multikulturalne Danske, koja više ne prihvaća različitosti kao nekad, drugi se slažu da ni Danska nije imuna na jačanje desnih populista, ali i da getoizacija imigranata uništava integraciju.
Suočena s jačanjem Desne narodne stranke (DPP) koja je druga stranka u državi i koja među Dancima potpiruje strah za očuvanje danskog načina života, ali i s problemom neintegriranih doseljenika, Danska s 5,7 milijuna stanovnika i 8,7% imigranata koji ne potječu iz zapadnih zemalja time priznaje da postojanje geta, u kojima je lani živjelo 66,5% imigranata, nije poželjan model nad čijim se nedostacima, poput nezaposlenosti i siromaštva, može žmiriti.
Ali jesu li zakonske izmjene za “Jedinstvenu Dansku” dobar korak prema boljem modelu integracije imigranata ili će produbiti i stvoriti nove konflikte, pokazat će vrijeme. Danska je od 1. kolovoza, nakon Francuske, Belgije, Austrije i Bugarske, zabranila nošenje nikaba u javnosti. Također, djeca iz danskih geta morat će od prve godine života provesti 25 sati tjedno u vrtićima i učiti danski jezik i o danskoj kulturi, inače će im roditelji izgubiti pravo na doplatak i druge socijalne povlastice. Mnogi se pitaju i je li u Danskoj, koja se i 2018. prema istraživanju UN-a koje mjeri BDP po stanovniku, osjećaj sreće, očekivani životni vijek, društvene slobode i razinu korupcije ubraja među tri najsretnije države, nešto trulo ili je najspremnija suočiti se s problemom “paralelnih svjetova”?
Moramo se prilagoditi
Zasad zabranu nošenja nikaba u javnosti dio imigrantica nije dobro prihvatio. Tako Sarah, kći turskih imigranata rođena i odrasla u Danskoj, za Deutsche Welle kaže: “Vrlo sam razočorana, mislila sam da živim u slobodnom društvu gdje ljudi mogu vjerovati što žele i gdje se mogu odijevati kako žele, ako time nikomu ne škode. Ja više ne mogu biti ono što jesam”. Smatra da je zakon koji joj brani nošenje nikaba islamofoban, a ona pokrivanjem lica samo želi pokazati da je pobožna muslimanka.
No, ne dijele svi njezino mišljenje pa tako jedan mladić za Deutsche Welle kaže: “Mi smo muslimani u zapadnoj zemlji i moramo se prilagoditi koliko god možemo u granicama islama. Imam Ali džamije u Kopenhagenu Mohammad Khani ističe da islam nikome ne kaže da žena mora pokriti lice i smatra da bi žena trebala nositi pristojnu odjeću koja pokriva tijelo i kosu. No, Sarah je spremna boriti se za nikab, pa je zastupniku liberalne stranke Venstre, koja je u koaliciji na vlasti, oštro kazala da nema pojma o islamu, na što joj je Mads Fuglede iz Venstre u istom tonu uzvratio: “Vi ste šerijatsko pravo stavili iznad našeg pravnog sustava i zato moramo donijeti zakon protiv vrijednosti koje zastupate. Fuglede nikab i ostale velove smatra instrumentima kontrole žena i podčinjavanja ženskog roda, pa se on i Sarah međusobno optužuju za totalitarne stavove.
Danci, inače, iako ljubazni, nisu previše otvoreni prema strancima i nije uobičajeno da će se s njima družiti kod kuće. Specifični po mnogo čemu pa i po odgoju djece kojem je naglasak na empatiji, samostalnosti i prihvaćanju svih osjećaja, zadovoljni su svojom državom i niskom razinom korupcije. Ravnoteža između obiteljskog i poslovnog života im je jako važna. Podrazumijeva se da se muškarci i žene jednako brinu za djecu. Nije neuobičajeno ako Danca pošaljete na službeni put da zatraži naknadu za svoju ženu jer će ona zbog njegova izostanka biti dvostruko opterećena obvezama prema djeci. S druge strane, u danskim getima život nije tako uređen niti je standard dobar. Visoka je stopa nezaposlenosti i siromaštva, a sve to vuče veća izdvajanja za socijalu, ali i probleme sa zakonom. Zato Danska obveznim vrtićem od prve godine za djecu iz geta želi prisiliti roditelje da vode veću brigu o djeci, pogotovo kad je riječ o obrazovanju i integraciji u dansko društvo. Frani Staničiću sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, koji predaje i kolegij Religija, pravo i društvo, nije sporno obvezno pohađanje danskih vrtića za djecu danskih imigranata.
– Što ima više getoiziranih imigranata, imaju manju potrebu učiti jezik jer se druže s osobama iz svoga kulturnog kruga i time se stvara začarani krug. Kao da niste došli u drugu državu, nego ste svoj jezik i kulturu samo prenijeli u drugu državu. Nemoguće je integrirati se u bilo koje društvo bez znanja jezika, što pogoduje lošoj zaposlenosti, siromaštvu, okretanju svojoj zajednici i vraćanju u začarani krug. Što se tiče nikaba, trend je u dobrom dijelu država EU da se pokrivala koja prekrivaju glavu i lice zabranjuju jer onemogućuju komunikaciju licem u lice, a pritom su važni i sigurnosni razlozi – govori Staničić.
Isključeni iz društva
No, DPP bi zabranio i hidžab, no Staničić drži da je to pretjerivanje.
– Hidžab u javnosti nije zabranjen nigdje u Europi. Integracija nije asimilacija jer nijedno društvo ne može težiti tome da se drugi pretvore u nas, niti je to smisao Europe. Ali getoizacija imigranata uništava integraciju jer useljenici trebaju poznavati jezik, običaje i kulturu zemlje u koju su se doselili – kaže Staničić.
Danski premijer Lars Løkke Rasmussen koji je predstavio paket mjera, o kojima je Večernji list već pisao, kazao je da geto u Danskoj mora postati prošlost. Staničić ne dvoji da su vladine mjere poput obveze pohađanja vrtića i učenja danskog jezika za djecu imigranata posljedica i jačanja desnice ali i problema getoizacije imigranata koji postoji i u Švedskoj, Norveškoj, Francuskoj, Belgiji... Desne su stranke ojačale u skandinavskim zemljama i zbog pojačane imigracije i zbog problema s integracijom koje često, kaže, preuveličavaju da bi skupile glasove.
I politolog Anđelko Milardović ističe da su Danci donedavno bili tolerantni prema imigrantima i multikulturalni, ali da ni Danska nije imuna na globalne trendove u EU, jačanje konflikta između globalista i suverenista koji smatraju da migracije ugrožavaju kulturni identitet društava i trebaju biti kontrolirane.
– Getoizacija imigranata je problem jer geta oživljavaju konfliktni potencijal “mi i oni”. Dio imigranata godinama živi u Danskoj, Njemačkoj, Francuskoj i ne znaju jezik, a ta mjera da djeca imigranata iz getoiziranih kvartova uče od prve godine danski jezik put je prema integraciji i degetoizaciji. Getoiziranost znači potpunu isključenost iz društva, postavlja se pitanje kvalitete života imigranata, pa konflikta zbog postojanja paralelnih društava, a time to postaje i sigurnosno pitanje. Problem paralelnih društava imaju i Njemačka, Francuska i druge zemlje, a getoizacija se može reducirati jedino integracijom – ističe Milardović. Normalno mu je da djeca imigranata trebaju učiti o danskoj kulturi i identitetu žele li živjeti u Danskoj.
– Danas u globaliziranom svijetu nije problem što postoje ljudi s dvojnim identitetima, to nije znak podvojenosti nego migracijskih procesa. Knjiga Amina Maaloufa “U ime identiteta - Nasilje i potreba za pripadnošću” govori o potrebi učenja i usvajanja identiteta zemlje u kojoj imigranti žive i zadržavanja svog identiteta. Maalouf, rođen u Libanonu, piše na arapskom i francuskom. Dvojni identitet ne znači odvojene škole, odvajanje djevojčica i dječaka i mijenjanje vrijednosti društva u koje su doseljenici došli, a s druge strane domicilno stanovništvo treba razumjeti njihov kulturni identitet, što je bliže ideji interkulturalizma nego multikulturalizma i smanjuje napetosti i razvija potencijal približavanja – govori Milardović. Kad je o Dancima riječ, razlike postoje i između hrvatskog i danskog društva jer Dancima je normalno plaćati ekstremno visoke poreze na nekretnine da bi opstala socijalna država i nenormalno služiti se korupcijom. Nepristojnim smatraju pokazivanje bogatstva i luksuza, odijevanje djece u brendiranu odjeću te zavirivanje u tuđe prozore, što mi sve činimo.
