Izbjeglice i migranti u grčkim izbjegličkim kampovima, uključujući i djecu od devet godina, sve se češće samoozljeđuju, pokušavaju samoubojstvo i drogiraju se kako bi se suočili s "očajem kojemu se ne vidi kraj", navodi se u izvješću međunarodnih humanitarnih organizacija.
U izvješću objavljenom godinu dana nakon što je Europska unija postigla sporazum s Turskom o zaustavljanju izbjegličkog vala prema Europi, organizacije Spasite djecu (Save the Children) i Liječnici bez granica (MSF) navode da su tjeskoba, depresija i agresivnost sve rašireniji među izbjeglicama.
12-godišnjak snimao svoj pokušao samoubojstva
Mentalno zdravlje "rapidno se pogoršava zbog uvjeta koji su stvoreni kao rezultat tog sporazuma", objavljeno je.
"Jedna od najšokantnijih i najpotresnijih stvari kojima su djelatnici organizacije Save the Children svjedočili je povećan broj pokušaja samoubojstva i samoozljeđivanja među djecom u dobi i od samo devet godina", dodaje se u izvješću.
Jedan je 12-godišnjak snimao svoj pokušaj samoubojstva nakon što je vidio druge izbjeglice kako se pokušavaju ubiti. "Djelatnici organizacije Save the Children vidjeli su djecu ... kako zloupotrebljavaju supstance kako bi se suočili s nečime što izgleda kao očaj kojemu se ne vidi kraj", navodi se.
EU i Ankara su u ožujku 2016. postigle izbjeglički sporazum nakon što je 2015. oko milijun izbjeglica i migranata, uglavnom iz Sirije, Iraka i Afganistana, prešlo iz Turske u Europu preko grčkih otoka.
Prema tom sporazumu, svatko tko uđe u Grčku bez dokumenata može biti deportiran u Tursku, osim u slučaju da se kvalificira za azil. No, zbog dugotrajnih procedura oko 14 tisuća tražitelja azila još se nalazi na pet grčkih otoka, što je dvostruko više od kapaciteta tamošnjih izbjegličkih kampova.
Katastrofalni životni uvjeti
Europska unija sporazum smatra uspjehom, no uvjeti života u kampovima su vrlo loši, osobito za djecu.
Save the Children navodi da su kampovi pretrpani, te da se tražitelji azila bore za osnovne stvari poput pokrivača, suhog i toplog mjesta za spavanje, hrane i vode.
"Zbog katastrofalnih životnih uvjeta oni su izgubili nadu ... oni se osjećaju poput životinja, poput objekata", rekao je jedan humanitarni djelatnik.
Samo na otoku Lezbosu, gdje je smješteno više od 3000 tražitelja azila, MSF je zabilježio 2,5 puta veću stopu tjeskobe i depresije, a simptomi psihoza i slučajevi samoozljeđivanja i samoubojstava također su u porastu.
