Sinn Fein su, prilično jednostavno, irski boljševici. I ne mislim na poziciju na spektru lijevo-desno jer to je promjenjivo. Mislim na to da je jedini fokus te stranke dolazak na vlast. Riječi su to bivšeg visokopozicioniranog člana Irske republikanske armije (IRA) Kierana Conwaya, koji se poslije prometnuo u kritičara svojih bivših kolega, a izrekao ih je još 2014. predstavljajući svoju knjigu “Southside Provisional” u kojoj tvrdi da IRA još uvijek kontrolira Sinn Fein. Ti “irski boljševici” upravo su pobijedili na izborima u toj zemlji.
Stranka, istodobno krajnje lijeva i nacionalistička, osvojila je najviše glasova na izborima u subotu 8. veljače i tako nepovratno uzdrmala dvostranačje koje je vladalo zemljom u posljednjih stotinu godina. Fine Gael i Fianna Fail, dvije stranke desnog centra, koje su se godinama smjenjivale na vlasti i gledale kako se svi na političkoj sceni redom ograđuju od suradnje sa Sinn Feinom, morat će tu stranku odsad shvaćati ozbiljno, bez obzira na to što još uvijek nije izgledno da će nacionalisti ući u vladu.
Sinn Fein osvojio je oko četvrtine glasova i 37 mandata u parlamentu koji ima 160 mjesta. Lideri opozicije Fianne Faila osvojili su mandat više, ali i dva postotna poena manje glasova od krajnje lijeve stranke. Tek je treća bila Fine Gael, trenutačnog premijera Lea Varadkara, koja je osvojila 35 mandata i 21 posto glasova. Za većinu u parlamentu potrebno je 80 ruku i jasno je da nijedna od njih samostalno nema šanse sastaviti vladu. To je otvorilo prostor Sinn Feinu da traži svoje mjesto u izvršnoj vlasti, ali obje su velike stranke tijekom proteklog tjedna isticale već desetljećima jasnu krilaticu u Irskoj – sa Sinn Feinom nema vlade.
Jedva do telefonskog poziva
Od izbora je prošlo već desetak dana, a krajem prošlog tjedna put prema sastavljanju vlade nije izgledao nimalo jednostavniji nego dvije minute nakon objave rezultata glasanja. Prošlog je petka šefica Sinn Feina Mary Lou McDonald jedva ishodila telefonski razgovor s dosadašnjim liderom opozicije i predsjednikom Fianne Faila, Michaelom Martinom te mu je rekla da odbijanje svake mogućnosti o ulasku u vladu sa Sinn Feinom predstavlja negiranje volje birača koji su glasali za promjene. A te promjene, naglašava McDonald, može donijeti samo njezina stranka.
S druge strane, postoje planovi o formiranju koalicijske vlade Fianne Faila, Fine Gaela i Zelenih koji su osvojili solidnih sedam posto glasova i 12 mandata. U sve tri stranke postoje oponenti takvoj koaliciji. Jedna su od najspominjanijih mogućnosti prošlog tjedna zbog toga bila novi izbori. No, kritičari iz središta političkog spektra naglašavaju da bi to Sinn Feinu moglo donijeti samo još više mandata u parlamentu.
Sinn Fein u ovoj formi osnovan je prije nešto više od pola stoljeća, u siječnju 1970., i na početku je djelovanja shvaćen kao političko krilo IRA-e (ne obrnuto). Na te su socijaliste i nacionaliste Irci uglavnom gledali kao na glasnogovornike onih koji stoje iza nasilja u Sjevernoj Irskoj gdje su se militanti stalno sukobljavali s vlastima Ujedinjenog Kraljevstva. Vidjeli su i neke od terorističkih napada koje su ti militantni provodili. Velika većina Iraca nije se slagala s tim akcijama.
Sinn Fein na izborima prolazio je katastrofalno: u 1980-ima nijednom na izborima nije prebacio dva posto, a tek je u 2000-ima uspijevao imati više od pet posto. Na izborima 2016. osvojio je oko 14 posto glasova u Irskoj, što je stranci bio apsolutno najbolji rezultat. Zbog toga je ovogodišnji rezultat stranke, koji je skoro udvostručio podršku birača, prava senzacija. Valja pritom reći da stranka djeluje i u Sjevernoj Irskoj, i to ne kao odvojena od matice, već kao dio nje. U tom je dijelu Ujedinjenog Kraljevstva uvijek ostvarivala bolje rezultate nego u samoj Irskoj.
Zbog uspjeha Sinn Feina brojni su britanski mediji započeli rasprave o tomu hoće li, ako stranka u Dublinu uđe u vlast, i Belfast ići stopama Škotske i zahtijevati referendum o nezavisnosti. Prema pravilima iz 1998., dogovorenima u Sporazumu na Veliki petak koji je prekinuo nasilje u Sjevernoj Irskoj, samo tajnik za Sjevernu Irsku, kojeg zapošljava britanska vlada, ima pravo raspisati referendum o odvajanju tog dijela Ujedinjenog Kraljevstva. A on to mora učiniti postane li jasno da je većina stanovnika Sjeverne Irske za ujedinjenje s ostatkom irskog otoka. Liderica Sinn Feina McDonald tvrdi da želi vidjeti ujedinjenje Irske i Sjeverne Irske u sljedećih pet godina, no zagovara miran put za ostvarenje tog cilja. I Brexit, koji je razdvojio Irsku i Sjevernu Irsku, povećao je šanse za raspisivanje referenduma o ujedinjenju. To je za Bloomberg ustvrdio i Colin Harvey, profesor prava u Belfastu.
– Ne mislim da će se to dogoditi sutra, ali uvjeren sam da ćemo imati referendum u sljedećih deset godina – rekao je on.
Kako bi se donekle distancirala od ekstremističkih prethodnika u stranci, McDonald mora konstantno odgovarati na prozivke svojih političkih oponenata, premijera Varadkara i šefa oporbe Martina. Poručuje im da je “rat gotov” te da se okrenu trenutačnim problemima Irske.
Gospodarski rast 25 posto
A oni su brojni, barem ako se pita irske građane. Sinn Fein u kampanji fokusirao se na visoke troškove života u Irskoj, posebno rapidno rastućih stanarina, na rješavanje problema beskućništva te na borbu za bolji zdravstveni sustav. Tako stranka obećava da će vlada graditi tisuće stanova, zamrzavanje stanarina i ulaganje u infrastrukturu javnog prijevoza. Upravo su te realne teme i privukle Sinn Feinu brojne mlade Irce. Oni se više ne sjećaju “nevolja”, kako Irci i Britanci zovu više desetljeća dugo nasilje između unionista i republikanaca u Sjevernoj Irskoj koje je odnijelo oko 3500 života prije nego što ga je prekinuo spomenuti Sporazum na Veliki petak 1998. godine.
Umjesto toga, većinom su duboko nezadovoljni gospodarstvom, što bi stanovnicima Hrvatske, naviknutima na to da im prijatelji i članovi obitelji idu raditi upravo u tu zemlju, moglo izgledati kao znanstvena fantastika. Tijekom izborne noći, anketari su uz to za koga su glasali, birače pitali misle li da je gospodarski procvat zemlje koristio njima osobno. Gotovo dvije trećine njih, 64 posto, reklo je kako misle da nije.
Irsko društvo postaje sve nejednakije, ali i sve više u raskoraku sa službenim brojkama. BDP raste po vrlo visokim stopama: prošle godine oko šest posto. Ali znatan dio toga tiče se tek službene statistike. Zbog lakog poslovanja i niskih poreza, kažu neki analitičari, mnoge su multinacionalne kompanije preselile sjedišta u Irsku, ali stanovnici nisu osjetili velike koristi od toga. Primjerice, službeno je 2015. irski BDP rastao 25 posto, ali bila je riječ zapravo tek o drukčijem računanju knjiženja imovine multinacionalnih kompanija. Dio Iraca smatra da je ekonomski boom rezerviran samo za najbogatije.
Zbog toga su se mnogi i okrenuli Sinn Feinu koji obećava borbu upravo za obične ljude. Neki mediji, poput Financial Timesa i Foreign Policyja, u međuvremenu su objavili tekstove u kojima se tvrdi da Sinn Fein nisu radikalni populisti, ksenofobni, euroskeptični ili antiimigrantski. No, ta stranka i dalje ostaje vjerna ideji ujedinjenja dvije Irske. A treći članak irskog ustava jasno govori: snažna je volja irske nacije ujediniti sve stanovnike irskog otoka. Ali to će se dogoditi, eksplicitno piše u ustavu, jedino mirnim, demokratskim putem te ako se tako izjasne na oba dijela otoka. Irski ustav, a i realnost, jamče Europi da, dođe li i Sinn Fein na vlast, od novog vala nasilja u Sjevernoj Irskoj ipak ne treba strahovati.
