Odluka ruskog predsjednika Vladimira Putina da promijeni svoju republiku iz predsjedničke u parlamentarnu kako bi učvrstio vladavinu nakon 2024., kada mu završava predsjednički mandat, bez mogućnosti da se kandidira za novi, već je viđen način upravljanja tamošnjih vladara nakon što je Rusija prešla u višestranački sustav. Ruski lideri, suočeni s mogućim izazovima za vlast koju su uspostavili i o kojoj ovise tisuće ljudi, često su pribjegavali radikalnim mjerama kako bi opstali na vlasti. Komunistički dogmatici na kraju razdoblja Sovjetskog Saveza, prvi demokratski predsjednik Rusije Boris Jeljcin i trenutačni šef države Putin, nikad nisu bili spremni otići s vlasti kad bi im građani okrenuli leđa, već su pronalazili načina, ispred očiju poslušnog dijela nacije, da promijene pravila igre.
Odbacivanje demokracije
Kada su komunisti na samom kraju Sovjetskog Saveza vidjeli da se zemlja nalazi pred raspadom, u kolovozu 1991. pokušali su državnim udarom srušiti Mihaila Gorbačova. Na ulicama Moskve i drugih gradova potpuno kompromitiranim komunistima suprotstavio se narod, a među njima i budući ruski predsjednik Boris Jeljcin. Uspjeli su spriječiti puč, ali je metoda ostala: svaki put kad se osjeti prijetnja vlasti, poseže se za svim mogućim sredstvima kako bi se opstalo na vrhu. Tako je taj isti Jeljcin 1993. u sukobima sa Skupštinom kojom su dominirali komunisti poslao na njih čak i tenkove. Samo tri godine kasnije, Jeljcin, kažu njegovi kritičari, pobijedio je na potpuno nepoštenim izborima na kojima su se vladini mediji, kao i oni tajkuna, upregnuli osigurati mu novi mandat na čelu vlasti. Kad je Jeljcin odlučio dati ostavku na mjesto šefa države, odabrao si je nasljednika, mlađeg bivšeg KGB-ovca Putina koji je odmah nakon dolaska na vlast potpisao predsjedničku uredbu da vlast neće voditi istragu o korupciji dojučerašnjeg šefa Jeljcina. Putin je kao predsjednik odradio dva predsjednička mandata (2000.-2008.), kako mu je to dopuštao ustav, pa je to mjesto prepustio svom bliskom suradniku Dmitriju Medvjedevu. Putin je te 2008. postao premijer, ali svom je bliskom suradniku prepustio moć samo formalno, nastavljajući vući konce iza scene u svim bitnim pitanjima. Kako ruski ustav brani dva uzastopna mandata na mjestu predsjednika, stanka od 2008. do 2012. koju je ruski lider odradio na mjestu premijera omogućila mu je da se lagodno te 2012. zamijeni s Medvjedevom koji je zatim postao premijer.
I sad je Putin u drugom mandatu, što znači da se 2024. ne može opet kandidirati za predsjednika. No, ovaj put odlučio je promijeniti ustav svoje zemlje, ako on već mora mijenjati poziciju. Parlamentu će dati veće moći što mu jamči da će moći ostati na čelu zemlje kao premijer, i to koliko će dugo htjeti.
Neko vrijeme spominjala se mogućnost da će Rusija ući u državni savez s Bjelorusijom kako bi Putin mogao postati predsjednik nove države bez ograničenja, ali ta je solucija propala zbog otežanih veza Moskve i Minska pa su se ruske vlasti odlučile na manevar koji je jučer i priopćen javnosti.
“Pitanje ljudskih prava”
– Ostanak na vlasti pod svaku cijenu paradigma je svake politike, ali u Rusiji se to i ne pokušava sakriti. Putin nema ograničenja u svojoj želji da ostane na čelu zemlje, ni moralnih ni fizičkih – rekao nam je politički analitičar Žarko Puhovski. Postane li premijer, Putin će se jednog dana izložiti barem formalno mogućnosti da ga kritizira parlament, ističe Puhovski.
– Pitanje je koliko će imati živaca trpjeti kritike koje će zasigurno rasti. Preuzeo je Rusiju na koljenima i uspio ju je uzdići, ali na njegovu će budućnost utjecati i brojne stvari koje nisu pod njegovom izravnom kontrolom, poput situacije u Iranu ili cijene energenata – smatra Puhovski te zaključuje da će mnogo toga ovisiti o tomu hoće li se u Rusiji poboljšati ljudska prava.
