Kad je papa Benedikt XVI. šokirao Katoličku Crkvu objavom da će odreći službe umjesto da vlada doživotno, obećao je da će živjeti u Vatikanu "skriven od svijeta". Ispunio je samo pola obećanja. Nije ga se mnogo vidjelo, ali ga se svakako čulo. Benedikt je pisao, davao intervjue i, svjesno ili ne, postao vodilja protivnicima pape Franje, koji su mu se suprotstavljali zbog doktrinalnih razloga ili jer se nisu htjeli odreći privilegija koje im je novi papa želio ukinuti. Iako je Franjo govorio da je "Benedikt poput djeda koji živi u kući" i da je institucija Crkve, njihov mu je suživot izazvao više od jedne glavobolje. Benedikt je objavio odreknuće 11. veljače 2013., ali do vremena kad je stupila na snagu, 28. veljače, jednostrano je odlučio da će ga se zvati papom emeritusom i da će nastaviti odijevati bijelu papinsku halju, iako ponešto modificiranu.
Nije se savjetovao sa stručnjacima za kanonsko pravo i nije imao presedan za kojim bi se mogao povesti - posljednji papa koji je 'abdicirao' prije njega bio je Grgur XII. u 15. stoljeću. On je ostatak života proveo u samoći 300 kilometara od Vatikana. Celestin V. bio je papa pet mjeseci 1294. prije nego što je odustao od dužnosti, zaključivši da ima više svetosti u njegovu prijašnjem životu pustinjaka nego u Vatikanu. Crkveni zakon dopušta da papa podnese ostavku, ali nema pravila o njegovu statusu, naslovu, povlasticama i pravima u mirovini.
Posjetitelji, knjige, intervjui
Tri godine poslije u njemačkom katoličkom časopisu, Benedikt je povezao skandale seksualnog zlostavljanja u Crkvi sa seksualnom revolucijom 60-ih godina prošlog stoljeća, koja je srozala opću moralnost. Mnogi su teolozi takvo rezoniranje ocijenili duboko pogrešnim i optužili ga da odgovornost i krivnju za strukturalne probleme Crkve pokušava skrenuti na društvo u cjelini Kako bi izbjegao daljnju ideološku polarizaciju, Benedikt XVI. javno je rekao da je "papa samo jedan i ime mu je Franjo". Pisma koja su iscurila u javnost pokazala su da je Benedikt poručio njemačkom kardinalu koji je vodio javni napad na Franjin legitimitet, da pospremi svoj ideološki mač u korice. Najveći problem iskrsnuo je 2020. nakon što je konzervativni afrički kardinal Robert Sarah, visoki član Rimske kurije, objavio knjigu o svećeničkom celibatu. U knjizi se odlučno zagovara nastavak prakse celibata nakon što je Franjo rekao da bi mogao dopustiti ograničeno ređenje oženjenih muškaraca u mjestima poput Amazonije, gdje nedostaje svećenika. Sarah je objavio da mu je Benedikt bio suautor. Bivši papa je na to zatražio da mu se ime ukloni s naslovnica knjige, rekavši da je bio samo suradnik. Sarah je potom morao odbacivati medijske optužbe da je iskoristio krhkog bivšeg papu.
Bivšim papama trebaju pravila
Mnogi analitičari kažu da je desno krilo Crkve koristilo Benedikta za igru moći s Franjom i za utjecaj na izbor idućeg pape. "Umirovljeno papinstvo pokazalo se ranjivom institucijom, podložnom manipulaciji", napisao je papinski biograf Austen Ivereigh. "U Katoličkoj Crkvi, simboli su važni", kaže otac Tom Reese, američki svećenik i novinar Religijske novinske službe. "Simboli komuniciraju, simboli poučavaju. Ako niste papa, ne biste trebali nositi bijelo. Ako dvojica u bijelom sjede jedan pored drugog, čini se kao da su jednaki. A nisu", napisao je. Reese tvrdi da se bivši papa ne bi trebao zvati papom i da treba odijevati kardinalsku crvenu ili svećeničku crnu halju. Također, trebao bi koristiti vlastito ime, u Benediktovu slučaju - Joseph Ratzinger. Reese, koji je crkveni liberal, neočekivanog je saveznika našao u konzervativnom australskom kardinalu Georgeu Pellu, bivšem čuvaru vatikanske blagajne i bliskom Benediktovu suradniku. "Pravila za slučaj umirovljenja pape trebaju biti snažnija i jasnija, tako da se očuva jedinstvo", kazao je Pell 2020. godine. On smatra da umirovljeni papa može zadržati naslov "pape emeritusa", ali bi ga trebalo vratiti u kardinalski zbor i zvati "kardinalom xy, bivšim papom" te ne bi trebao nositi bijelo i javno poučavati. Papa je i rimski biskup. Reese smatra da bi se bivši papa trebao nazivati "umirovljenim biskupom Rima" i biti podložan pravilima koja vrijede za sve druge umirovljene biskupe. Franjo je nekoliko puta izjavio da je spreman na odreknuće, ako mu zdravlje onemogući da obnaša papinsku službu. Želio bi da ga zovu umirovljenim rimskim biskupom i da živi, ne u Vatikanu, nego u domu za umirovljene svećenike u Rimu, "jer je to moja dijeceza".
