Američka televizijska postaja CNN i list New York Times su u ponedjeljak izvijestili da je bivši zaposlenik Kremlja, koji je godinama u Moskvi radio kao agent CIA-e, još prije dvije godine povučen iz glavnog grada Rusije. Nije još, međutim, sasvim jasno zašto je povučen: zbog straha od Trumpovog odnosa prema tajnim informacijama ili zbog straha da će biti otkriven. Kasnije se ispostavilo da sve naznake upućuju na Olega Smolenkova koji je je radio za vanjskopolitičkog savjetnika predsjednika Putina.
Ako je Smolenkov doista bio agent CIA-e, onda on kasnije u SAD-u nije živio u nekoj velikoj tajnosti. "Živjeli su povučeno", citira New York Times 63-godišnjeg Grega Talleya čija se kuća nalazi preko puta kuće Smolenkovih. Čini se da su Smolenkov i njegova žena nekretnine kupovali koristivši svoja prava imena. Ali medijski interes je očito u jednom trenutku postao za njih problem: susjedi su ispričali da je Smolenkov, nakon što su im na vrata počeli zvoniti novinari, sa suprugom brzo morao napustiti kuću. Direktor Međunarodnog muzeja o špijunaži u Washingtonu Chris Costa pozorno je pratio cijelu priču. Costa je također bivši agent s 30-godišnjim iskustvom. U posljednje vrijeme je bio na jednoj vodećoj funkciji u nacionalnom Vijeću za sigurnost i bio je angažiran kao posebni savjetnik Donalda Trumpa.
"Zaštita od ubojstva"
Costa kaže da su neki detalji iz priče o Smolenkovu nejasni. "Nemam informacija iz prve ruke, ali imam iskustva u takvim stvarima", rekao je Costa u intervjuu za DW. Njega čudi što je navodni agent CIA-e tako otvoreno kupio kuću. "Američka vlada bi se potrudila zaštititi agente od ubojstva ili nečeg sličnog." Kad su prvi novinari stigli do Smolenkove kuće, prišli su im nepoznati muškarci u SUV-u, koji su se predstavili kao prijatelji vlasnika kuće. Može li kuća biti zamka za potencijalne plaćene ubojice? "To je vrlo malo vjerojatno", kaže Costa: "To bi bilo krajnje atipično".
I općenito je Costa skeptičan prema istinitosti priče o navodnom vrhunskom špijunu iz Kremlja. I Mike Pompeo je rekao da je većina navoda u izvještajima koje je pročitao netočna. "Mislim da je to zanimljivo, ali da ne znamo cijelu priču." Koliko može biti siguran jedan CIA-in agent u Moskvi nakon što je otkriven i povučen u SAD? Je li Moskva ikad pokušala ubiti nekoga na američkom teritoriju tko se u Kremlju smatra "izdajnikom"? "Dobro pitanje", kaže Costa i odgovara kako mu je bivši general KGB-a Oleg Kalugin, koji je emigrirao u SAD, a Rusija ga osudila u odsustvu, ispričao da "ni sovjetske niti ruske tajne službe to nikada nisu pokušale na teritoriju Sjedinjenih Država". Agenti iz Rusije se, zaključuje, u SAD-u mogu osjećati sigurno. Niti jedna druga država, priča nam Costa prema onome što je čuo od Kalugina, ne može se smatrati sigurnom. Čak je i u Velikoj Britaniji prošle godine izvršen napad na rusko-britanskog dvostrukog agenta Sergeja Skripalja i njegovu kćer. To, naravno, ukazuje Costa, ne znači da Rusi u budućnosti to ne ne bi mogli pokušati u SAD-u.
Život poslije
Što rade agenti nakon što budu povučeni iz Rusije? Direktor muzeja u Washingtonu kaže da uobičajena "karijera" izgleda jednostavno: "Preselite se u SAD ili Veliku Britaniju, a zatim možete nastaviti savjetovati obavještajne agencije." Koliko često agent koji je otkriven dobije novo ime ili identitet? Costa izbjegava odgovoriti na ovo pitanje. "Ne mogu reći koliko je ljudi dobilo nova imena i identitete, ali poznavao sam one koji su vodili relativno normalan život, samo ne pod pravim imenom."
Pripada li i luksuz relativno normalnom životu o kojem Costa govori? "To se ne može reći", kaže i priča kako je prije nekoliko godina kod kuće organizirao sastanak s bivšim agentima. "U mojim očima to nije život u luksuzu i glamuru." Naravno da većina bivših agenata, objašnjava, danas živi bolje u SAD-u, jer su mnogi pobjegli od totalitarnih vlada. Ali novi život ih uvijek stavlja pred nove izazove što je naporno i teško, kaže.
Osuđen na smrt
Ne postoje samo usponi, već usponi i padovi. Tipična priča za Costu je ona o Kimu Philbyju koji je bio visoki dužnosnik britanske obavještajne službe i koji je sredinom 20. stoljeća radio za Moskvu, a kasnije pobjegao u Sovjetski Savez, gdje je do kraja živio vrlo usamljeno. "Njegov život koji tematiziramo i u našem muzeju imao je uobičajenu 'šprancu': puno je pio i nikad se nije osjećao prihvaćenim." Priča Olega Penkovskog je još gora. "Bio je časnik sovjetske vojne tajne službe i takoreći špijun Johna F. Kennedyja." Depeše Penkovskog dolazile su direktno na stol američkog predsjednika. "To je omogućilo SAD-u da donese ispravne odluke u kubanskoj krizi", objašnjava Costa. "U idealnom bi svijetu Penkovski bio primjetio da je pod prismotrom ruske kontrabavještajne službe. Ali, on to nije primjetio." Pukovnik Penkovski je 1963. godine, iako je sve priznao, osuđen na smrt.
