Što se više ljudi cijepi, što se više cjepiva registrira, to se češće pokazuju nove mogućnosti za primjenu postojećih cjepiva, kao i nova saznanja o njima. U samo proteklih nekoliko dana razvilo se u svjetskoj javnosti nekoliko rasprava o cjepivima zbog kojih smo konzultirali uglednog imunologa Zlatka Trobonjaču. Primjerice, jučer se pojavila vijest da je jedan kineski stručnjak spomenuo mogućnost kombiniranja kineskih cjepiva, nije specificirao s kojima točno, kineskim ili stranim, no činjenica je da o kineskim cjepivima ne znamo dovoljno.
Štite od teškog oblika bolesti
Iako više kineskih tvrtki radi na proizvodnji cjepiva, obično pod kolokvijalnim nazivom “kineska cjepiva” mislimo na ona tvrtki Sinovac i Sinopharm. Radi se o cjepivima koja se po tehnologiji proizvodnje i metodi poticanja imunosti razlikuju od cjepiva tvrtki Pfizer, Moderna ili AstraZeneca.
Naime, ove kineske tvrtke primjenjuju tehniku slabljenja (atenuacije) SARS-CoV-2 virusa adaptacijom rasta in vitro na tzv. vero staničnoj liniji dobivenoj od epitelnih stanica bubrega afričkog zelenog majmuna. Pri tome virus gubi mogućnost diobe i rasta u humanim stanicama, ali zadržava antigenska svojstva tipična za originalni virus. Prema tome, ako je antigenski identičan originalnom, a ne može izazvati bolest, može se koristiti kao cjepivo. – Ovom i sličnim metodama dobivaju se i mnoga druga cjepiva u zaštiti ljudi od zaraznih bolesti. Deklarirana učinkovitost ovih kineskih cjepiva je oko 80%, što znači da se taj postotak cijepljenih ne bi trebao simptomatski razboljeti, no oba cjepiva pokazuju gotovo 100-postotnu zaštitu od teške bolesti COVID-19 i smrti. Doduše, postotak zaštite cjepivom Sinovac varira među različitim zemljama, počevši od Turske gdje je ona veća od 80% do Brazila i Srbije gdje ima učinkovitost od oko 50%. Budući da je tradicionalna tehnika pripreme cjepiva slabljenjem virusa nešto starija, skuplja i nešto slabije učinkovitosti, europske zemlje koriste cjepiva pripravljena tehnološki naprednijim metodama isporuke genetskog materijala SARS-CoV-2 virusa adenovirusnim ili liposomalnim nosačima – objasnio je dr. Trobonjača.
– Postoje ideje kombinacije cjepiva, onih dvodoznih (Pfizer, Moderna, AstraZeneca, Sputnjik itd.) ili naknadnog docjepljivanja nakon primjene jednodoznog cjepiva (npr. J&J) nekim drugim cjepivom. Ako razmatramo tu mogućnost na teoretskoj razini, to bi bilo moguće budući da sva ova cjepiva kodiraju za isti protein s malo razlika, odnosno sva vode u stvaranje proteina šiljastog nastavka (S-protein) SARS-CoV-2 virusa, na koji se potom razvija imunosni odgovor stvaranjem antitijela i poticanjem limfocita T. Prema tome, ako induciramo imunosni odgovor S-proteinom jednog cjepiva, možemo ga pojačati S-proteinom proizvedenim djelovanjem drugog cjepiva. Dodatna zaštita mogla bi se postići kombinacijom adenovirusnih cjepiva s liposomalnim, no u kojoj mjeri, teško je reći, odnosno teško je predvidjeti koliko bi kombinacija različitih cjepiva bila bolja od dvije doze istovrsnog. Ipak, čini mi se da bi prva doza AstraZenecina adenovirusnog u kombinaciji s drugom dozom liposomalnog (Pfizer, Moderna) cjepiva mogla dati bolju imunost nego obje AZ doze. Time bi se izbjeglo imunosno djelovanje protiv samog adenovirusnog vektora koje je moguće u drugoj dozi nakon senzibilizacije s prvom. No, kao u primjeni svakog drugog biološkog pripravka na ljudima, potrebno je provesti određena klinička ispitivanja, da se utvrdi prvenstveno potpuna neštetnost te korisnost takvog postupka – rekao je naš stručnjak.
Dobro pokrivaju britanski soj
Ostaje pitanje novih sojeva koji “nose” ovaj treći val, tko je na putu da “pokrije” i njih svojim cjepivom, rano su Moderna i Pfizer/ BioNTech objavili da ubrzano rade na takvim rješenjima.
– Nemam podatke za druge tvrtke, no možemo sa sigurnošću pretpostaviti da i drugi proizvođači intenzivno rade na pripremi modificiranih cjepiva, prilagođenih novim sojevima. Naime, vidimo da se virus mijenja mutacijama i da nastaju sojevi na koje prethodno stvorena imunost ponekad slabo djeluje. Postoji mogućnost da će s vremenom nastati sojevi na koje postojeća imunost uopće neće djelovati. Na sreću prilagodba cjepiva sada može ići vrlo brzo budući da osnovna tehnologija, a to je primjena vektora, ostaje ista. Mijenja se samo genetski materijal koji će sada kodirati za nove, mutirane virusne proteine. Za sada sva cjepiva izuzetno dobro pokrivaju britanski soj, no južnoafrički i brazilski su puno slabije pokriveni iako bi i protiv njih cjepiva trebala štititi od težeg oblika COVID-19 i smrti – kaže dr. Trobonjača.
