Pakistanska kršćanka Asia Bibi provela je devet godina u zatvoru ponižavana i mučena čekajući izvršenje smrtne kazne vješanjem zbog lažne optužbe za bogohuljenje, a njezinu dramu pratila je svjetska i hrvatska javnost.
– Nisam učinila nikakvo zlo, poštujem islam, ali neke žene su me napale jer sam pila iz istoga bunara kao i one. Ja sam kršćanka, volim svoju muslimansku zemlju i sada će me pravosuđe smaknuti, a ja nisam kriva. Poslije rasprave podivljalo mnoštvo žena izmlatilo me je, a policija me je bacila u zatvor. Sudac u Nankana Sahibu osudio me je na smrt, a ja sam nedužna“, rekla je Asia Bibi, koja svoje potresno svjedočanstvo iznosi u knjizi „Konačno slobodna!“, progovarajući o dugogodišnjem zatočeništvu, načinu na koji je oslobođena kao i o svom novom životu na tajnoj lokaciji u Kanadi, pod stalnom prijetnjom smrću od islamskih ekstremista, a koja danas izlazi u nakladi Verbuma na hrvatskom jeziku zajedno s premijerom na francuskom jeziku.
Jedina novinarka na svijetu koja je upoznala Asiju Bibi je Anne-Isabelle Tollet, suautorica ove knjige, koja se još od 2010. godine borila za njezino oslobođenje. Asia Bibi je tako bila u prigodi ispripovjediti joj svoju životnu priču o zatočeništvu i novom životu na slobodi te je tako nastala ova potresna knjiga, čije vam dijelove ekskluzivno donosimo:
Guverner je obećanje platio životom
„Ako i ne budem više dugo živjela, jer su me duge godine u mraku zatvora znatno oslabile, želim nastaviti svjedočiti tijekom godina koje mi preostaju, zahvaliti svojim braniteljima koji su bili dobri ljudi. Iznenadila me podrška Salmana Taseera jer je to moćan čovjek i musliman; zanimao se za ženu poput mene, osim toga kršćanku, a bio je guverner Pandžaba! To mi je bilo teško vjerovati. Bilo mi je tako toplo pri srcu kada me posjetio u zatvoru.
– Dobar dan, Asia. Ja sam Salman Taseer, guverner Pandžaba, i znam tvoju priču.
“Bio je to visok, krupan muškarac. Iza njegovih naočala već sam nazirala da je dobar čovjek. Sjeo je i upitao me mogu li izdržati“, piše Asia Bibi o susretu s guvernerom Pandžaba, koji joj je organizirao konferenciju za novinare, kako bi cijelome svijetu mogla reći da je nedužna. „Tada nisam znala što je konferencija za novinare, ali se nisam usudila pitati.”
Prije odlaska dodao je:
– Znaš, Asia, otkada je papa govorio o tebi, cijela je stvar krenula nizbrdo. Muslimani ne vole da se kršćani miješaju u naše poslove. Situacija je veoma kritična jer radikali drže da je Katolička crkva uvrijedila islam. Iskoristit će tebe, Asia, da dobiju zadovoljštinu… ali ne brini se, nećemo im to dopustiti.
– Guverner je održao obećanje i nekoliko dana poslije shvatila sam što je “konferencija za novinare” – piše Asia Bibi u svojoj knjizi i konferenciji za novinare koja je značila spas za njezin život, jer se cijeli svijet upoznao s njezinom sudbinom.
„Okupili smo se ovdje kako bismo obranili ovu ženu koja je nepravedno osuđena na smrt zbog huljenja. Ne možemo više zatvarati oči pred zabrinjavajućim porastom islamizma u našoj zemlji. Treba li podsjećati da je vjerska sloboda upisana u našemu Ustavu? Mi smo nasljednici Ali Jinnaha, utemeljitelja naše države, čija slika visi u našim uredima, u kućama, u školama. Jinnah je utemeljio ovu državu 1947. i to je stavio u naš Ustav. Vi ste slobodni, slobodni ste ići u svoje džamije, svoje hramove i bilo koju bogomolju u državi Pakistanu. Možete pripadati bilo kojoj religiji, kasti ili vjeri, u to se Država ne miješa. To je izjavio utemeljitelj naše države na Prvoj narodnoj skupštini 11. kolovoza 1947. godine. Vidim da je posljednjih nekoliko godina ovaj zakon postao oružje kojim se ljudi služe kako bi riješili ili okončali svoje nesuglasice. Prije 25 godina tisuće muškaraca i žena bili su optuženi za huljenje i osuđeni na društvenu, ako ne i tjelesnu smrt. U Sangharu, gradiću koji se nalazi pet sati vožnje od Karachija, Ghulam Rassoul, koji je po vjeri šijit, oplakuje mlađega brata Anisa Mallaha. Anis, koji pripada kasti ribara, suprotstavio se protivničkom plemenu koje se htjelo domoći zone u kojoj je on ribario na jezeru bogatu ribom. Jednoga dana Anis je izgubio nadzor nad motorom i nesretnim slučajem udario o spomenik posvećen proroku Muhamedu. Neprijatelji su ga optužili za huljenje i bacili ga u zatvor. Nekoliko mjeseci poslije našli su ga mrtva u ćeliji, glave razbijene ciglama i očiju izvađenih iz duplja“, rekao je guverner na tiskovnoj konferenciji, okrenuo se prema Asiji i rekao da ispriča što se dogodilo.
„Bojala sam se početi, ali me Salman Taseer gledao dobronamjerno i dao mi znak ohrabrenja. Posvemašnja tišina. Novinari su iščekivali što ću reći. Bilo mi je neugodno, nisam govorila dovoljno glasno za televizijske kamere, ali svi su me pažljivo slušali. To mi je bila prigoda da kažem cijelome svijetu da nisam učinila nikakvo zlo. Duboko sam udahnula i počela: Nisam učinila nikakvo zlo, poštujem islam, ali neke žene su me napale jer sam pila iz istoga bunara kao i one. Ja sam kršćanka, volim svoju muslimansku zemlju i sada će me pravosuđe smaknuti, a ja nisam kriva. Poslije rasprave podivljalo mnoštvo žena izmlatilo me je, a policija me je bacila u zatvor. Sudac u Nankana Sahibu osudio me je na smrt, a ja sam nedužna“, ispričala je Asia Bibi i kaže kako joj je što je mogla reći istinu, ali je zbog te konferencije guverner Taseer dva mjeseca poslije platio svojim životom“.
Hrabrost svakodnevice
Guverner je na konferenciji uzeo zastavicu Pakistana koja se nalazila na stolu i pred novinarima je podignuo uvis poput jarbola „Zeleno za islam, bijelo za manjine“, rekao je.
„Toga sam dana saznala da bijela boja predstavlja nas. Bilo mi je toplo oko srca pri saznanju da je postojalo vrijeme kada su se poštivale manjine. To znači da mi, kršćani, imamo pravo živjeti u Islamskoj Republici Pakistanu“, napisala je Asia, a guverner je zaključio svoj govor riječima: „Smrtna presuda za ovu zemljoradnicu okrutna je, neljudska. Tražim pomilovanje za ovu ženu.“
„Nakon izražavanja svojega hrabrog stajališta Salman Taseer se našao pod povećalom islamista. Sa zvučnika nekih džamija odzvanjali su pozivi da se smakne guvernera koji ‘huli’. Mule su mobilizirali trupe širom zemlje kako bi na ulici branili ‘božanski’ zakon o huljenju. Usprkos svemu nitko u Pakistanu nije očekivao da tako važan čovjek kao što je ‘veliki Salman’ bude brutalno ubijen. To mi je rekao ministar Bhatti kada me posjetio prigodom jednoga obilaska zatvora“, piše Asia Bibi.
„Prvi put otkada sam došla, Khalil me otpratio u ured zatvorskoga upravitelja. To mi je bilo prvi i posljednji put.
– U svojstvu upravitelja ove kaznionice čast mi je primiti vas, gospodine ministre Bhatti. Ovdje vrlo dobro postupamo prema zatvorenicama, od čuvara tražimo da budu humani prema tim ženama, zar ne, Khalile?
– Da, gospodine ravnatelju.
Ministar Shahbaz Bhatti, koji me posjetio već nekoliko puta, nije bio dobre volje. Hladno je zatražio od ravnatelja da nas ostavi same... Zabrinuta izraza lica Shahbaz je sjeo i pozvao me da i ja sjednem.
– Donosim ti vrlo tužnu vijest. Guvernera Pandžaba ubio je njegov tjelohranitelj. Priznao je da je pucao na guvernera zato što je pomaganjem tebi i želeći dokinuti zakon o huljenju ugrozio islam. To me je srušilo. Kako je taj guverner, tako moćan čovjek kojega svi poštuju, mogao zbog mene umrijeti? Nisam mogla ni zamisliti da će se to isto uskoro dogoditi ovome dobrom ministru – piše Asia u knjizi koja danas ima svoju svjetsku i hrvatsku premijeru.
„Dok u zapadnomu svijetu blijedi važnost kršćanstva i dok slobodu smatramo samorazumljivim ozračjem svakodnevnoga života i naših odnosa, u drugim dijelovima svijeta treba još puno truda i hrabrosti dok se društvo ne pomakne prema slobodi mišljenja, riječi i vjerovanja te prema međusobnomu suživotu u poštivanju razlika. Asia Bibi je istovremeno i živi svjedok teškoga stanja kojemu su izloženi mnogi ljudi zbog svoje vjere i mogućnosti promjena kojima se proširuje prostor slobode. No Asia Bibi je i živi primjer kako nas se sudbine dalekih i nepoznatih ljudi tiču“, piše u predgovoru knjige fra Ante Vučković.
Knjigu je moguće nabaviti u knjižarama Verbum i preko web knjižare www.verbum.hr, a više o njoj možete saznati na linku ovdje.
