“Ljudska bića boluju od “progresa” tehnologije koji pogađa većinu ljudi na planetu te izaziva neizmjerno ekološko uništenje. Jedini put koji vodi prema naprijed je zaustavljanje tehnološkog “progresa” i vraćanje priprostom životu, bliskosti s prirodom...”
Rečenice su to poznate kao Bombaški manifest, koje je sredinom 90-ih objavio New York Times. A napisao ih je, u to vrijeme, još uvijek nepoznat netko koga su američki mediji nazivali Unabomberom.
Unabomber je bio osoba koja je od kasnih 70-ih prošlog stoljeća pa sve do uhićenja 1996. raznim ljudima – profesorima, šefovima avionskih kompanija i reklamnih agencija, direktorima saveznih tvrtki... – slala pakete s bombama izrađenim u kućnoj radinosti. Bile su to bombe male jačine, no i to je bilo dovoljno da se ljudi ozbiljno ozlijede pa čak i ostanu bogalji.
Smatra se da je ozlijedio 18 ljudi, a nekolicinu je i usmrtio. Unabomber je 90-ih promijenio način postupanja, pa je osim bombi počeo slati i pisma novinama tražeći da objave njegov manifest. Slao je pisma i svojim žrtvama, preuzimajući odgovornost za napade, a tvrdio je i da će, ako mediji objave njegov manifest, prestati s bombaškim napadima.
To je bio i razlog što je New York Times objavio Bombaški manifest, izloživši se potom moru kritika američke javnosti koja je smatrala da se tako promovira kriminalca. Uredništvo novina pravdalo se da su to učinili kako bi pomogli policiji i FBI-u pri uhićenju počinitelja koji je godinama bio neuhvatljiv. I čiji identitet nitko nije znao.
Pokazalo se da su bili u pravu. Jer rečenice iz Bombaškog manifesta prepoznao je Unabomberov brat. Tada se doznalo i da je Unabomber zapravo Ted Kaczynski, čovjek kojeg su mnogi smatrali matematičkim genijem. Jer Kaczynski je srednju školu završio preskočivši nekoliko razreda, a matematiku je studirao na Harvardu gdje ju je diplomirao, a zatim je magistrirao i doktorirao na sveučilištu Ann Arbor.
Profesore je zapanjivao svojom sposobnošću jer je mogao riješiti zadatke koje oni nisu mogli, a za takvo razumijevanje matematike u to vrijeme osim njega bilo je sposobno samo nekoliko ljudi u Americi. Zbog njegova brilijantnog uma ponuđeno mu je mjesto člana profesorskog zbora i predavača na fakultetu. To je radio tri godine, objavljujući istodobno stručne radove u prestižnim znanstvenim časopisima.
Nakon toga ponuđeno mu je mjesto predavača na Berkeleyu, gdje je u dobi od 25 godina bio asistent sve do 1969. kada je naglo i bez obrazloženja napustio i taj život i akademsku scenu.
Bio je brilijantan, a nakon toga je prvo živio u žestokom siromaštvu, oslanjajući se na pomoć obitelji, a potom je postao – Unabomber. Kada mu je FBI pokucao na vrata, živio je u jednoj kolibi u Montani. Točnije u kolibi u kojoj je jedno vrijeme, bez struje i vode, živio sa svojim bratom Davidom.
Njegov brat dijelio je njegove ideje, no u nekom trenutku mu je život bez moderne tehnologije postao prenaporan, pa se vratio navadama modernog života, a Ted je ostao živjeti u kolibi kao pustinjak. Nikamo nije išao, osim povremeno do trgovine da kupi namirnice koje nije mogao uzgojiti.
Kada je nakon objave Bombaškog manifesta David Kaczynski shvatio da je Unabomber njegov brat, obratio se policiji. Kazao im je gdje mu brat živi, a oni su mu obećali da javnost nikada neće doznati da je upravo on odao brata. No taj je podatak ipak objavljen u medijima pa se život Davida Kaczynskog pretvorio u pakao.
Kako je za informacije koje bi mogle dovesti do uhićenja Unabombera bila raspisana novčana nagrada, tu je nagradu dobio David Kaczynski, a on ju je iskoristio da plati troškove suđenja svom bratu te obešteti obitelji njegovih žrtava.
Američka javnost dugo se bavila pitanjem zašto je matematički genij pred kojim je bila blistava akademska karijera postao bombaš. Stručnjaci su obrazlagali da je uzrok tome vjerojatno bio živčani slom koji je doživio 1969. nakon čega se odlučio povući iz javnosti i živjeti kao pustinjak.
Negdje na tom putu počeo je raditi bombe i slati ih okolo, ispoljavajući tako svoje radikalne stavove. Kada mu je počelo suđenje, odvjetnici su mu sugerirali da se brani umobolnošću. On je to odbio, a sudski psihijatar naveo je da može pratiti suđenje iako boluje od shizofrenije.
Kaczynski je prvo priznao krivnju, ali je potom povukao priznanje. Osuđen je na četiri doživotne kazne bez mogućnosti uvjetnog puštanja na slobodu, a kaznu izdržava u Florenceu, kaznionici u državi Colorado.
