Prema vlastitom priznanju, ubio je više od 350 djevojčica u dobi između 8 i 12 godina. Ne zna se je li živ ili mrtav jer je iz neobjašnjivih razloga 1998. pušten iz zatvora i od tada mu se zagubio svaki trag. Ubijao je na području Kolumbije, Perua i Ekvadora. Ime mu je Pedro Alonso Lopez, a mediji su ga prozvali Monstrumom s Anda.
– Ja sam čovjek stoljeća. Nikada me neće zaboraviti – kazao je Lopez novinaru National Examinera koji ga je intervjuirao malo prije izlaska na slobodu.
Rođen je 1948. u Tolimi u Kolumbiji, u vrijeme najžešćeg građanskog rata u toj zemlji. Majka mu je bila prostitutka, kojoj je on bio sedmo od 13-ero djece. Otac mu je bio pripadnik Kolumbijske konzervativne stranke i ubijen je šest mjeseci prije njegova rođenja, dok je branio trgovinu od pobješnjele gomile. Kada je Lopezu bilo svega osam godina, majka ga je izbacila na ulicu jer ga je uhvatila da se seksa sa sestrom. Od tada je preživljavao na ulici, gdje je često bilo silovan i sodomiziran. Kada je imao 18 godina, završio je u zatvoru zbog krađe vozila. U zatvoru su ga također silovali. Napala su ga četvorica zatvorenika, a prema vlastitim riječima, Lopez je dva tjedna izrađivao nož, kojim je zatim ubio trojicu od četvorice svojih silovatelja. Iz zatvora je pušten 1969. i tada počinje njegov ubilački pohod koji je potrajao do travnja 1980. kada je uhićen u jednom gradu u Ekvadoru. Birao je uglavnom djevojčice, Indijanke, jer vlada nije obraćala pozornost na nestanke te djece. Zbog toga je i mogao nesmetano ubijati, a kako je to radio, opisao je u već spomenutom intervju.
– Na tržnicama sam tražio djevojčice s određenim izgledom lica – lijepim i nevinim. To su trebale biti dobre curice, koje rade sa svojim majkama. Ponekad sam ih pratio po dva, tri dana. Čekao sam da ostatnu same. Tada bih im prišao i dao neki poklončić. Odveo bih ih izvan grada, govoreći im da imam i poklon za njihovu majku. A zapravo sam ih vodio do svog tajnog skloništa, gdje je čekao spreman grob. Ponekad bi u tom grobu bila tijela onih koje sam ranije ubio. Mazio sam ih, a u zoru bih ih silovao – kazao je Lopez.
Ako je djevojčice oteo u sumrak ili tijekom noći, čekao je da svane kako bi ih silovao i ubio. Tvrdio je da ga izlazak sunaca uzbuđuje, a nakon što je nesretne djevojčice prisilio na seks, rukama bi im obuhvatio vrat.
– Dok je sunce izlazilo, ja sam ih davio. Trebalo im je i po 15 minuta da umru. Bio sam vrlo pažljiv. Dugo sam bio s njima, da se uvjerim da su mrtve. Ogledalcem sam provjeravao jesu li prestale disati. Ponekad bih ih morao ponovno ubiti. Nikada nisu vrištale jer nisu očekivale da će se nešto dogoditi. Bile su nevine. Bilo je dobro jedino ako sam im mogao vidjeti oči. Morao sam ih gledati na dnevnom svjetlu. To je božanski trenutak, kada ih držim za vrat. Gledam djevojčicu u oči i vidim kako se neko svjetlo, nekakva iskra, iznenada gasi. Trenutak smrti je dirljiv i uzbudljiv. Samo oni koji su sami ubijali mogu to razumjeti. Kada me puste na slobodu, ponovno ću osjetiti taj trenutak – monstruozne su riječi koje je Lopez izgovorio novinaru, malo prije no što je pušten i netragom nestao.
Kada je tek počeo svoj monstruozni pohod, ubijao je u Ekvadoru djevojčice iz domorodačkih plemena pa su ga tamošnji Indijanci uhvatili, mučili i zakopali u zemlju. Htjeli su ga ubiti, no život su mu spasili kršćanski misionari koji su ga našli i oslobodili ga te mu omogućili da pobjegne. Sljedeći put uhićen je 1980. kada je pokušao oteti jednu 11-godišnju djevojčicu, što je spriječila njezina majka. Tada je završio u zatvoru, no negirao je da povezan s ubojstvima. No zatvorske vlasti podmetnule su mu lažnog svećenika, kojem se ispovjedio i priznao ubojstva. Nakon toga je i policiji priznao da je ubio i silovao oko 350 djevojčica. Je li uistinu toliko djece ubio, nije poznato, no on sam kasnije je tu brojku snizio na 140. U Ekvadoru je bio osuđen te je u zatvoru proveo 16 godina. Nakon toga još pet godina držali su ga u psihijatrijskoj bolnici u Kolumbiji, da bi 1998. pod nerazjašnjenim okolnostima bio pušten, nakon čega mu se izgubio svaki trag. Tvrdilo se da je izliječen, s čime se nije složio upravitelj zatvora u kojem je Lopez proveo godine.
– Bože, čuvaj djecu. On je nepopravljiv i uopće ne žali zbog onog što je učinio. Cijela ova noćna mora mogla bi početi ponovo.
Smatra se da je Lopez gotovo desetljeće ubijao neometano jer policije država po kojima je haračio nisu bile povezane niti su međusobno izmjenjivale informacije. A to su životom platile, ako je vjerovati Lopezu, stotine latinoameričkih djevojčica.
