Nitko mu nije davao previše šansi, pa bio je već četvrti premijer kojega je Boris Jeljcin imenovao u samo godinu i pol dana. No dva desetljeća kasnije Vladimir Putin (66), koji je prvi put premijer postao prije 20 godina – 9. kolovoza 1999., i dalje je na vlasti, unatoč pokušajima da se našteti njegovoj popularnosti. Ne i da ga se svrgne, to je i dalje nemoguća misija, jer njegova vladavina je čvrsta koliko su čvrsti i njezini temelji.
Zapad je dekadentan
Rusija je danas svjetska sila, gotovo onakva kakav je Sovjetski Savez bio 45 godina. Nitko također ne očekuje da će vlast prepustiti kada mu mandat završi 2024. godine unatoč tome što tako propisuje Ustav. Najdulje je na čelu Rusije nakon Josifa Visarionoviča Staljina. Podjednako koliko se nije očekivalo da Putin opstane tako dugo, tako se nije očekivalo ni da on postane ovakav čvrstorukaš i pragmatičar kakvim ga poznajemo danas.
Jer, pri svojem ulasku u politiku Putin se doimao gotovo liberalom koji je spreman surađivati sa Zapadom, Rusija je tada bila zemlja zapadne demokracije, ali i dalje s problemima kriminala i siromaštva. A onda se u jednom trenutku sve promijenilo. Taj je trenutak Narančasta revolucija u Ukrajini koja je rezultirala pobjedom prozapadnog kandidata Viktora Juščenka na izborima, nakon velikih prosvjeda. Mnogi će Putinovi poznavatelji i analitičari kako je do tog trenutka 2004. godine Putin bio prilično indiferentan kada se o vanjskoj politici radi. Međutim, Ukrajina je zemlja koja graniči s Rusijom i ima veliku rusku manjinu. Tu se Zapad nije smio petljati. Vrijeme je bilo da se zauzme čvršći stav prema Zapadu koji je sada za ruskog predsjednika dekadentan i bahat.
Nekadašnji KGB-ovac
Činjenica je da Zapad nije previše ni učinio da bi to popravio, već je radio suprotno akcijama na Bliskom istoku i sjeveru Afrike. I pogriješio je jer su to bojna polja na kojima Putinova Rusija uredno pobjeđuje. Da mu vojna rješenja bez puno kompromisa nisu strana, pokazao je već kao premijer intervencijom u Čečeniji. I to su akcije kojima si je nekadašnji KGB-ovac osigurao popularnost. Jer to ne uspijeva na unutarnjem ekonomskom planu pa i dalje kod ozbiljnog dijela ruske populacije vlada siromaštvo, veliki je jaz između bogatih i siromašnih uzrokovan i korupcijom na koju veliki Vladimir žmiri na jedno oko u zamjenu za bespogovornu lojalnost. Najvećem je dijelu ipak dovoljna obnovljena slava Rusije nakon ponižavajućeg raspada Sovjetskog Saveza.
