Industrija nuklearne energije se, tri desetljeća nakon katastrofe u Černobilu, suočava s izazovom sigurnosti i konkurentnosti na tržištu koje se još nije oporavilo od drame u Fukushimi 2011. i na kome se pojavljuje druge vrste energije.
U svijetu trenutno radi gotovo 400 reaktora u 31 zemlji, a u planu je izgradnja još 173. Procjenjuje se i da će udjel nuklearne energije u proizvodnji struje u svijetu porasti sa sadašnjih 11 posto na 18 posto u 2050. godini, navodi AFP.
Generalni tajnik Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA) Yukiya Amano naglasio je da se nuklearna sigurnost nikada ne smije smatrati gotovom stvari.
– Glavna lekcija Černobila i Fukushime za sve učesnike u nuklearnom sektoru – operatere, vlasti i regulatore, jeste da se sigurnost ne smije shvatiti kao gotova stvar – naveo je Amano.
On je podsjetio da nesreće ne poznaju granice i kako je u oblasti nuklearne sigurnosti ključna efikasna međunarodna suradnja. Amano je ukazao i da katastrofa u centrali Fukushima Daiichi 2011. pokazuje kako se “teška nesreća može dogoditi i u tehnološki naprednoj zemlji s kvalitetnim nuklearnim programom”.
Organizacija za zaštitu životne sredine Greenpeace upozorila je na opasnosti koje donosi starenje nuklearnih postrojenja u svijetu, posebno na Zapadu, gdje je većina centrala izgrađena tijekom 1960. i 1970. godine.
– Došli smo u fazu istrošenosti većine reaktora u svijetu, prije svega Francuskoj, rekao je Shawn Patrick Stensil, stručnjak ove organizacije. On je dodao i da treba imati u vidu kako su reaktori uglavnom građeni prije opasnosti od nuklearnog terorizma, prenosi Faktor.
Bertrand Barré, nekadašnji visoki rukovoditelj u francuskoj kompaniji za nuklearnu energiju Areva, rekao je da se “u razdoblju od 2006. do 2010. predviđao dosta snažan rast” za nuklearnu industriju koja je, međutim, 2011. “zalutala u magli”.
– Nismo još sasvim izašli odatle, ali ima znakova, poput novih zemalja koje žele nuklearnu energiju – rekao je Barré.
Od oko 400 centrala u svijetu, u Kini su 33 nuklearna reaktora, 22 su u izgradnji, a u 13-godišnjem planu je svake godine u pogon staviti šest novih.
U planu je da se do 2030. izgradi još 173 nuklearna reaktora u svijetu, od kojih će više od deset biti izgrađeno u zemljama koje do sada nisu imale nuklearnu energiju, podaci su Svjetske nuklearne asocijacije (WNA).
Međunarodna agencija za energetiku procjenjuje kako će udjel nuklearne energije u proizvodnji struje u svijetu porasti sa sadašnjih 11 posto na 18 posto u 2050. godini, što bi podrazumijevalo investicije od oko 4.400 milijardi dolara.
Ovom rastu će, prije svega, doprinijeti zemlje u razvoju, čije potrebe za strujom rastu i zato su zainteresirane za ovu tehnologiju koja može osigurati velike količine struje.
– Europa, koja ima dosta takvih postrojenja, postala je previše oprezna – ocijenio je Jean-Jacques Gautrot, potpredsjednik WNA.
Posljedice katastrofa u Fukushimi su se osjetile i u Njemačkoj, koja je odmah zatvorila svojih osam najstarijih centrala.
– U Francuskoj se u tom razdoblju pojavila spremnost da se smanji udjel nuklearne energije – rekla je Cyrille Cormier, glasnogovornica francuskog Greenpeace. Također, pitanje sigurnosti postalo je važno i nakon što su vlasti uvele nova ograničenja.
– Kinezi su odlučili da svi njihovi novi projekti budu treća generacija reaktora, poput francuskog EPR-a ili Westinghouse AP1000 (grupa Toshiba) – rekao je Barré. Dvije kineske kompanije CGN i CNNC su razvile vlastiti reaktor +Hualong+, a izgradnja prve takve centrale je počela prošle godine.
– Industrija očekuje mnogo od Kine i pokretanja prvih centrala nove generacije – kaže Georges Kottmann, predsjednik Svjetskog sajma nuklearnih tehnologija (World Nuclear Exibition).
Međutim, na gotovo svim gradilištima novih centrala kasne radovi, a negdje se bilježe i veliki dodatni troškovi, koji prelaze i deset milijardi eura.
Istovremeno, prilike u energetici dosta su se promijenile: cijene fosilnih goriva i struje u Europi su vrlo niske, što nikako ne olakšava financiranje nuklearnih centrala.
– Donošenje odluke o ulaganju je uvijek izazov, osobito kada su toliki iznosi u igri – navodi predsjednik francuskog udruženje ekonomista u energetici Christophe Bonnery. On je dodao da je odluka tim teža jer su svi moderni reaktori još u izgradnji pa se ne zna koliko će na kraju ukupno koštati.
O teškoćama u sektoru svjedoči i to što kompanija EDF nikako ne može konačno odlučiti graditi dva EPR reaktora u Hinkley Point u Engleskoj. Suprotno tome ruski Rosatom bilježi rast izvoza, s obzirom na to da nudi povoljne financijske uvjete zemljama kupcima.
Nepovoljnim okolnostima za nuklearnu energiju treba dodati i znatno smanjenje cijene obnovljivih izvora energije, kao još jednog izvora s malim emisijama CO2.
– Nuklearna energija nije očigledan izbor za ulaganja jer postoje drugi načini za proizvodnju koji su manje skupi, a pouzdani, i zato jedan broj zemalja oklijeva – kaže Cyrille Cormier.
SAD je, naprimjer, zatvorio više centrala poslije 2010. otkako su počele eksploatacije uljnog škriljca i uvedeni novi propisi za sigurnost poslije Fukushime, kao i porezni poticaji za korištenje obnovljivih izvora energije.
