Je li Crkva u svijetu i kod nas danas spremnija obračunati se s pedofilima u svojim redovima zbog veće osviještenosti javnosti, ali i činjenice da je svjesna koliko takva nedjela narušavaju povjerenje vjernika? Sva 34 biskupa, cijela čileanska biskupska konferencija, nedavno su podnijela ostavke zbog prikrivanja seksualnog zlostavljanja djece u 80-im i 90-im godinama prošlog stoljeća. Iako je i papa Franjo branio čileanskog biskupa Juana Barrosa, osumnjičena da je šutio o teškim zločinima svećenika pedofila Fernanda Karadime, uvjeren da je nevin, poslije se ispričao i nakon istrage pozvao biskupe koji su dali ostavke u Vatikan. Hvarski biskup Petar Palić u povodu slučaja župnika osumnjičenog za pedofiliju nad maloljetnicom odmah je reagirao žaljenjem i suspenzijom tog svećenika izražavajući beskompromisan stav u suočavanju s pedofilijom.
Za svećenike stroža mjerila
Nedavno je iz službe udaljen i splitski svećenik zbog sumnje u zlostavljanje maloljetnika otprije 15 i 20 godina. Je li većoj netoleranciji prema pedofilima u Crkvi doprinio i papa Franjo? Sociolog religije prof. Ivica Maštruko drži da takav odnos prema pedofilima u Katoličkoj crkvi nije rezultat odluka i postupaka pape Franje, nego je riječ o atmosferi stvorenoj i u javnosti i u Katoličkoj crkvi u svijetu da se bori protiv takvih ekscesa u svojim redovima. – Stvorena je atmosfera u javnosti i u svijetu o netoleranciji na pedofiliju, a na temelju postupaka koje poduzima Kongregacija za nauk vjere u Vatikanu pa se to odrazilo i na stanje u hrvatskoj Katoličkoj crkvi, odnosno na postupke koje pokreću nadležni ordinariji u takvim slučajevima – kaže Maštruko. Prije gotovo desetljeće i pol, kako je prenio portal Bitno, izvještaj s koledža John Jay College of Criminal Justice iz 2004. te druga istraživanja pokazala su da je maloljetnike u protekloj polovici stoljeća zlostavljalo četiri posto svećenika u SAD-u, dok je među nastavnicima bilo pet posto zlostavljača, a dvostruko više pedofila u općoj populaciji. – Bilo kakvi podaci i usporedbe s nekim profesijama ne govore puno jer se na Katoličku crkvu, koja ima obvezu celibata, zavjet čistoće, siromaštva i slično gleda drugim očima. Druge su situacije u toj populaciji lišenoj seksualnih iskustava. Teško je to usporedivo s općom populacijom i drugim profesijama jer se, s obzirom na zavjete koje su svećenici položili i posao koji obavljaju, na njih, naravno, gleda strože – kaže Maštruko. Ima li danas među svećenicima više pedofila nego prije ili se u javnosti o njima više govori? Frane Staničić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta koji predaje i kolegij Religija, pravo i društvo odgovara: – Sigurno da danas nema više pedofilije među svećenicima nego prije, ali danas se smatra normalnijim prijaviti takav slučaj. Ljudi se manje srame izaći u javnost jer je s godinama stvorena svijest o nedopustivosti te pojave i da počinitelje treba najstrože kazniti. Ne bih se složio da to počinje u Crkvi od pape Franje jer je papa Benedikt XVI. imao politiku nulte tolerancije na pedofiliju i dok je bio biskup, nadbiskup, kardinal pa pročelnik Kongregacije za nauk vjere. Cijelo je to vrijeme imao nultu toleranciju na pedofiliju i prije pape Franje počeo je obračun s pedofilijom u Crkvi.
Lošija percepcija Crkve
Pedofila danas nema više među svećenicima, dodaje, jer sva istraživanja pokazuju da je omjer pedofila u Crkvi i društvu uvijek isti. – Naravno, puno je tragičnije, ružnije, groznije kada takvo nedjelo čini svećenik nego netko drugi jer imamo percepciju svećenika kao nekog tko bi trebao živjeti svetim životom. Percepcija Crkve puno je lošija kad takvo što napravi svećenik nego “no name” kojeg smatramo kriminalcem. I u Crkvi kod nas bitno je osviještena potreba za strogim i ažurnim mjerama protiv svećenika za koje se pokaže da su uključeni u zlostavljanje djece ili osumnjičeni. Dobro je da Crkva sve manje trpi takve u svojim redovima – zaključuje Staničić.
