Demokratski izbori u zemlji koja ima 900 milijuna birača, a broj stanovnika svaki mjesec poraste za milijun zbog onih koji su navršili 18 godina, sasvim su poseban događaj. Za Indiju to je u ovome trenutku još i važnije, a u toj su se zemlji izbori održali u više faza u travnju i svibnju ove godine. Prošlog je tjedna definitivno potvrđeno da je pobjednik dosadašnji premijer Narendra Modi.
Također, nestaje stari politički establišment predvođen Kongresnom strankom koja je u politici te zemlje vedrila i oblačila otkako je ona dobila nezavisnost od Ujedinjenog Kraljevstva.
Politička dinastija Nehru-Gandhi, vezana za Kongresnu stranku, bila je svojevrsni simbol svega što se u Indiji događalo ranije. Iako su unuci Indire Gandhi Priyanka i Rahul ušli u parlament, znakovito je to da je Rahul izgubio mjesto u pokrajini Amethi u državi Uttar Pradesh, koja je od nezavisnosti birala isključivo članove njegove obitelji. Izborio se za mjesto u drugom izbornom okrugu, ali vjerojatno je ostala gorčina poraza i svijest da njegova zemlja više nikada neće biti onakva kakvom su je pamtili njegov pradjed, baka i otac.
Rekordna nezaposlenost
Analitičari tvrde da druga najmnogoljudnija zemlja na svijetu ide u nekom čudnom pravcu koji u osnovi nitko ne može definirati, a za zapadne politologe, analitičare i novinare enigma je bilo sve što se događalo u kampanji i oko nje. Čak i za Indijce bilo kakvo predviđanje bilo je vrlo složen, a možda i pomalo nemoguć posao. Osnovno pitanje koje se postavljalo bilo je zašto dosadašnji premijer Modi i njegova hinduistička nacionalistička stranka Bharatiya Janata Party (BJP) uživaju toliku popularnost među biračima kad njegov prvi mandat Indijcima nije donio, kažu njegovi kritičari, gotovo ništa.
Štoviše, nezaposlenost je rekordna, a siromašenje seljaka i poljoprivrednika nezaustavljivo. No on je vrlo spretno cjelokupnu kampanju s tih delikatnih gospodarskih pitanja okrenuo na vanjsku politiku i nacionalnu sigurnost i to nakon napada na indijske vojnike u Kašmiru. To i povećanje napetosti u odnosima s Pakistanom omogućilo mu je da u velikoj mjeri potpiri nacionalističke osjećaje i na tome dobije desetak posto glasova više nego prije pet godina.
Osvojio je 302 od 542 mjesta ili dvadeset mjesta više nego prije pet godina kada je njegova pobjeda također bila premoćna. Činjenica da je vođa opozicije Rahul Gandhi sa svojom strankom Indijski nacionalni kongres (INC) osvojio svega 52 mjesta dosta jasno govori o težini poraza, tim više što se on uoči izbora nadao izjednačenoj bitci s Modijem i borbi da koaliranjem postane novi premijer.
Na kraju je samo mogao priznati poraz i čestitati Modiju. Jedina utjeha bilo je to što je stranka ipak osvojila osam mjesta više nego 2014. godine. No unutar same stranke već se mogu čuti žestoke primjedbe na račun vrhuške za koju neki kažu da je kampanju vodila iz luksuznih klimatiziranih ureda, a nije se udostojala spustiti među radništvo koje je oduvijek bilo najsnažnije i najveće glasačko tijelo Kongresne stranke. Dođe li do dubljih razdora, to bi stranku Indire Gandhi moglo dodatno gurnuti još dalje na političke margine.
No pitanje svih pitanja je to zašto je Narendra Modi toliko popularan i zašto je toliki broj ljudi odlučio glasati za njega iako im u posljednjih pet godina nije donio nikakav zamjetan boljitak? Brojni zapadni novinari uoči izbora lutali su indijskim selima i ostali zapanjeni odgovorima koje su dobili. Tako je jedan čovjek kazao kako je premijeru zahvalan zato što je dobio zahod pa njegova obitelj, kao ni bilo koja druga u selu, ne mora nuždu obavljati na polju, što je ponekad i opasno, osobito noću. Bio je nekoliko vrlo medijski eksponiranih slučajeva silovanja i ubojstava žena i djevojčica dok su noću išle u polje obavljati nuždu. Gradnja milijuna zahoda diljem Indije prije pet godina bilo je jedno od istaknutih Modijevih predizbornih obećanja. Jedna žena ispričala je da je u kući dobila plin na kojem sada kuha i to smatra Modijevom zaslugom. Očito je da su zahodi i plin za te birače bili dostatan razlog da na biralištima opet zaokruže Modija.
No jedna grupa vrlo zanimljivih birača osobito se ističe. To su mladi od 18 do 28 godina, indijski “milenijalci” koji su bili izuzetno bitan faktor u Modijevoj pobjedi i sada, ali i prije pet godina kada ih je privukao obećanjima o otvaranju milijuna radnih mjesta, borbi protiv korupcije i gradnji infrastrukture kakvu imaju najbogatije zemlje svijeta. Sam početak njegova mandata bio je obećavajući. Ukinuo je brojne zakone koji su potjecali još iz kolonijalne prošlosti.
“Takav nam baš treba”
No njegov najveći udarac indijskoj ekonomiji došao je 2016. kada je demonetizirao (izbacio iz optjecaja) 86 posto gotovog novca, iako je i njemu bilo poznato da je upravo gotovina jedan od pokretača indijskog gospodarstva.
Umotao je to u šareni papir borbe protiv korupcije i pranja novca. Upravo mladi birači to su prihvatili percipirajući Modija kao odlučnog premijera, jedinog koji može vući takve ključne poteze. Predizborno bombardiranje pakistanskog vojnog kampa u znak odmazde za napad na indijske vojnike u Kašmiru upravo ta grupa birača shvatila je kao vrhunsku sposobnost obrane nacionalnih interese i sigurnosti zemlje. Modijev stožer sve je to izvrsno koncipirao i prezentirao na društvenim mrežama. Svoje uspjehe u “discipliniranju” Pakistana on je nadopunio napadima na Rahula Gandhija koji je opisan kao princ dekadentne političke dinastije, bogati mladić koji se želi suprotstaviti čovjeku čiji je otac bio siromašni ulični prodavač čaja, čovjeku koji je mukotrpno gradio svoj put u politici.
Duboko emocionalno poticanje hinduističkih nacionalističkih osjećaja nagnalo je mlade da povjeruju da samo on može otvoriti te milijune radnih mjesta i da mu za to treba vjerojatno više od jednog, a možda i više mandata. Vjeruju da Indiju može “počistiti” od svih negativnosti bez obzira na to kakve su.
Jednom od tih negativnost smatraju se i indijski muslimani koji su i posljednjih pet godina, prema nekim izvještajima, trpjeli teror “Modijevih kravljih straža”, svojevrsne paravojske koja se na lokalnoj razini brinula da dotuče sve što nema veze s hinduizmom, pod krinkom zaštite krava. Upravo muslimanske zajednice nadale su se da će mladom Gandhiju uspjeti da Modija makne s vlasti. Trenutak kada su shvatili da je on opet pobijedio i to još premoćnije, počeli su razmišljati o svom opstanku u Indiji, koja se u samo pet godina tako radikalno promijenila. Možda na simboličkoj razini najviše govori Modijeva izjava kako Taj Mahal više ne može biti simbol Indije zato što je to muslimanski, a ne hinduistički spomenik. Oko 200 milijuna indijskih muslimana strahuje od budućnosti i dvoji oko toga je li ta zemlja za njih sigurno mjesto za život. Kada ih netko u kampanji nazove termitima, to sigurno ne sluti na dobro. Kada je nasilje nad muslimanskom djecom, čak i u najelitnijim školama, ili linč muslimanskog prodavača povrća svakodnevna pojava, razumljivo je da postoji strah za vlastiti život. Oni duboko vjeruju da je novom Modijevom pobjedom Indija izgubila svoju dušu, da je postala mračno mjesto koje hrli u još mračniju budućnost. Oni misle da je Indija odustala od onih temeljnih vrijednosti koje je stjecanjem nezavisnosti definirao Nehru, a govore o toleranciji i suživotu.
Ideološki temelj Modijeve stranke je hindutva, ideologija koja smatra da je upravo hinduizam jedina vjera koja je autohtona na indijskom tlu i da skupine poput muslimana ili kršćana u osnovi nemaju što raditi na tom svetom hinduističkom tlu, već moraju ići tamo gdje se nalaze temelji njihove vjere. Iako neki tvrde da je to ideologija koja je bliska fašističkoj, oni koji je brane kažu da je hindutva samo jedan oblik konzervativizma ili etničkog apsolutizma te da joj je cilj hegemonija hinduizma i hinduističkog načina života. Kako je Indija nuklearna sila, takva ideološka pozadina sigurno bi trebala zabrinuti velike svjetske sile, no čini se da nije tako. Sjedinjene države Indiju smatraju jednim od strateških i važnih trgovinskih partnera u Aziji, Rusija s njome ima posebne odnose, što uključuje prodaju ogromnih količina sofisticiranog naoružanja, a Indija čak i s Kinom ima vrlo korektne odnose. I Europska unija dobro trguje s Indijom pokušavajući čak ispregovarati i sporazum o slobodnoj trgovini. Indija će, kažu analize, već za šest godina po broju stanovnika preteći Kinu i postati najmnogoljudnija zemlja na svijetu. Golemi je to ljudski potencijal. No pravo je pitanje može li Narendra Modi voditi jednu takvu zemlju u dobrom pravcu. Kako stvari sada stoje, čini se da odgovor na to ne može biti pozitivan.
